Ključni cilj rada bio je analizirati određenje i teorije intelektualnog kapitala, naglasiti utjecaj intelektualnog kapitala na gospodarstvo te istaknuti važnost cjeloživotnog obrazovanja. Intelektualni je kapital zbroj kolektivnog znanja, iskustva, stručnosti, sposobnosti, i vještina poduzeća o tome kako ostvariti veće rezultate, pružiti bolje usluge ili stvoriti druge neopipljive vrijednosti za poduzeća. To su bitna znanja koja postoje unutar poduzeća i kojima se može koristiti za kreiranje konkurentskih prednosti. Naime, to je suma svega što svi zaposleni znaju i što izoštrava konkurentske prednosti poduzeća. Intelektualni kapital obuhvaća sposobnosti poduzeća; njegove neopipljive resurse; vještine, znanja, stručnosti i potencijal njegovih zaposlenika i dioničara u poduzeću. Tako se znanje i upravljanje znanjem pojavljuju kao odlučujući čimbenik na kojem se mora zasnivati konkurentska pozicija poduzeća na tržištu. Istraživanje i razvitak postaju iznimno važni u stvaranju proizvoda s dodanom vrijednošću, s većim sadržajem znanja i tehnologije. Razvijenost i napredak pojedine države ovisi o tome koliko joj je razvijeno gospodarstvo temeljeno na znanju, jer ono pruža najbolje mogućnosti za suočavanje s novim globalnim okruženjem. Ljudski i društveni kapital dvije su sfere koje se u idealnom slučaju nadopunjuju, jer razina obrazovanja i odgojno-obrazovne institucije imaju za zadaću povećanje društvenog kapitala. Obrazovanje stvara popratne netržišne učinke kao na primjer: lakši pristup informacijama, veću brigu o vlastitom zdravlju, aktivnije sudjelovanje u društvenom životu, što u krajnjem efektu potiče aktivnije, odgovornije i kritičnije ponašanje građana, izbor demokratske vlasti i ostvarivanje vladavine prava.