Posljednjom mirovinskom reformom u Republici Hrvatskoj formiran je koncept mirovinskog osiguranja kroz tri mirovinska stupa: obvezno mirovinsko osiguranje na temelju međugeneracijske solidarnosti te obvezno i dobrovoljno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje. Sva tri stupa mirovinskog osiguranja trebala bi zajedničkim snagama osigurati veću socijalnu sigurnosti i veću ukupnu razinu mirovina, odnosno na efikasniji način eliminirati rizike starosti, invalidnosti i smrti. Na taj način se rizici osiguranja dijele na više razina i nositelja, što je i za korisnike i za ukupna gospodarska kretanja povoljnije od mirovinskog osiguranja koje ovisi isključivo o tekućoj uplati mirovinskih doprinosa. No, svaka institucionalna pojava se konfrontira s određenim problemima funkcioniranja sustava. Tako i sustav mirovinskog osiguranja. Općenito je poznat trend starenja stanovništva. Uz njega se javlja rastući nerazmjer broja aktivnih osiguranika i broja umirovljenih osoba, a time i diskusije o rješenjima dodatnog, stabilnog i kontinuiranog financiranja mirovinskog sustava. Takva situacija neizbježno za sobom vuče mnogobrojne štetne posljedice po gospodarstvo, javne financije i održivost sustava mirovinskog osiguranja u javnosti. Zbog toga se javlja potreba provođenja kvalitetne mirovinske reforme. Mirovinska reforma bi trebala pridonijeti „modernizaciji gospodarstva, posebno financijskog sektora, no i donijeti druge pozitivne rezultate poput ublažavanja siromaštva.