Pravo prekograničnog pripajanja i spajanja društava je nezaobilazni dio slobode poslovnog nastana. Kao takvo, pitanje regulacije ovog prava od velike je važnosti za unutarnje tržište Europske unije. Sama činjenica da se tek nakon nešto manje od četrdeset godina pregovora i raznih pokušaja rješavana po prvi put ovo pitanje reguliralo na razini Europske unije, ukazuje na važnost i kompleksnost ovog područja prava društava. Za sama društva prekogranično pripajanje ili spajanje predstavlja jedan od najvažnijih mehanizama njihovog restrukturiranja i općenito poslovnog i ekonomskog rasta. Ova činjenica dobiva na važnosti uslijed globalnih trendova koji nalažu ovakav vid širenja poslovanja radi ekonomskog jačanja, a učestalo i radi samog opstanka društva. Globalizacija kao jedan od dominantnih procesa sadašnjice, a zasigurno i budućnosti, nalaže sve veći stupanj ekonomske integracije i polako pretvara unutarnje tržište Europske unije u jednu kompaktnu, homogenu cjelinu. Unutar takvog tržišta, praksa prekograničnih pripajanja i spajanja sve više postaje dio dugoročne strategije društva. Imajući te činjenice na umu, jasno je zašto je potreba za usklađivanjem ovog prava na razini Europske unije od početka njezinog postojanja sve više dobivala na važnosti, da bi kroz presude Suda Europske unije i regulaciju funkcionalnih ekvivalenata klasičnom prekograničnom pripajanju i spajanju (Europsko dioničko društvo – Societas Europea), postalo neophodno postavljanje pravnog okvira i za klasična prekogranična pripajanja i spajanja. Činjenica da je Europska unija zajednica država s različitim nacionalnim pravima, s različitim propisima i pravnim tretmanima pojedinih aspekata procesa prekograničnih pripajanja i spajanja, najviše je otežavala konačnu pravnu regulaciju ovog pitanja te je ujedno i izvor svih nesavršenosti i poteškoća koje se vežu uz postojeći pravni okvir (Direktiva 2005/56). No, uz sve nesavršenosti i poteškoće, sadašnje rješenje ipak predstavlja prijelomnu točku u ovom području Europskog prava društava te ima neosporan doprinos integraciji unutarnjeg tržišta Europske unije. U budućnosti se mogu očekivati daljnja nastojanja i inicijative koje će voditi sve većoj usklađenosti nacionalnih zakonodavstava država članica Europske unije, a razumno je zaključiti da je krajnji cilj – potpuna usklađenost koja će otkloniti sve poteškoće i prepreke ostvarivanju prava prekograničnog pripajanja i spajanja kao dijela jedne od temeljnih gospodarskih sloboda na tržištu Europske unije.