Postoje razne definicije vodstva, no sve se baziraju na utjecaju jedne osobe, vođe, nositelja autoriteta i moći, nad određenom skupinom ljudi (sljedbenika, podanika, podređenih) i utjecaju, bilo pozitivnom ili negativnom, koji osoba autoriteta ima nad skupinom podređenih. Utjecaj nadređenog ovisi o osobnim karakteristikama i karakteristikama okoline respektabilno. Proučavajući neke od vrsta autoriteta, i osobina vođa u tim stilovima i vrstama, dolazi se do zaključka da se većina odnosi na pružanje potpore sljedbenicima, ili zaposlenima, a ako se radi o poduzećima, promišljanju o kvalitetnoj alokaciji resursa i motiviranju zaposlenika da ih iskoriste na što bolji način. Vođa je prisutan kako bi davao upute, usmjeravao i poticao sljedbenike na bolji i kvalitetniji rad te rješavao konfliktne situacije ukoliko one nastanu. Vođa je moralna i stručna podrška podanicima te ih usmjerava i kontrolira. Uspoređujući Machiavellijev opis karakteristika i zadataka kojima se bavi vođa sa današnjim opisima vrlina koje vođa mora posjedovati, razlika je vrlo mala. Razlika između Machiavellijeva pristupa i modernog pogleda na funkciju vođe je da moderni vođa mora biti osjećajan i paziti na sljedbenike te im pomagati da uspiju u izvršenju ciljeva koje im je zadao vođa. U modernom pristupu se zanemaruje ljudska priroda, te se pretpostavlja pravedna igra. Machiavelli na to govori da vođa mora koristiti svoje znanje i sposobnosti kako bi nadmudrio okolinu i postigao svoje zacrtane ciljeve. Ako konkurencija zanemaruje pravila tada i vođa može zanemariti pravila kako bi ostao korak ispred konkurencije, no to mora činiti neprimjetno, tako da se na površini čini da igra po pravilima. Vođa mora pomagati i slušati svoje podređene no uvijek mora biti na oprezu kao se ne bi našao u neugodnoj situaciji onda kada mu to ne odgovara.