Prognoze o porastu stanovništva u svijetu na temelju današnjih demografskih analiza pokazuju da u idućim desetljećima treba očekivati znatan porast broja stanovnika na našem planetu. Prema dugoročnim prognozama kretanja svjetskog stanovništva, a prema analizama Svjetske banke i Ujedinjenih naroda do kraja 21.stoljeća na Zemlji će obitavati oko 12 milijardi stanovnika. Svi prognozeri se slažu u očekivanju da će glavnina porasta stanovništva u budućnosti nastati u zemljama u razvoju, i da će doći do znatne prevage broja stanovnika u urbanim sredinama u odnosu na ruralne sredine. Broj stanovnika u zemljama u razvoju će prema prognozi narasti u idućih 50 godina za oko 100%, tako da će oni u cjelokupnoj svjetskoj populaciji sudjelovati s preko 85%. Jedno od temeljnih pitanja koje se postavlja u vezi s očekivanim porastom populacije jest utjecaj tako poraslog stanovništva na potrošnju energije. Energija je neophodan element u jačanju razine ekonomskog rasta zemlje. Gospodarski razvoj zemlje i društva nezamisliv je bez upotrebe energije kao osnovnog inputa u proizvodnom procesu. Energenti su oduvijek bili sastavni dio čovjekova života, a povijesna razdoblja obilježena pojedinim energentima, imala su u skladu sa time i pripadajuće stope rasta, kako stanovništva tako i bruto domaćeg proizvoda. Energija je najvažnije pitanje 21. stoljeća. Ako uzmemo u obzir predviđeni veliki porast stanovništva u zemljama u razvoju, povećanje broja stanovnika u urbanim centrima u tim zemljama i sadašnju veoma malu potrošnju energije po stanovniku u odnosu na razvijene zemlje, realno je očekivati da će u budućnosti glavnina pritiska za povećanjem potrošnje energije proizlaziti iz zemalja u razvoju. Sve intenzivnija potrošnja energije svojim negativnim posljedicama ugrožava osnove opstanka globalnog ekološkog sustava, a time i mogućnost trajnog opstanka ljudske civilizacije. Istodobno potrebe razvoja gospodarstva i industrijalizacije mnogih sada još relativno nerazvijenih područja, te društveni i politički sklop koji traži rast i stalno širenje svih vrsta tržišta iziskuju sve više energije. Glavni je problem opskrbe energijom suvremene civilizacije u tome, što je gospodarski model zasnovan na postojećem proizvodno tehnološkom sustavu opskrbe energijom iz fosilnih izvora, koji omogućuje relativno jeftinu energiju, ali dugoročno nije održiv, i s obzirom na utjecaj sadašnjih izvora i energetskih postrojenja na okoliš, potrebna je radikalna promjena energetske orijentacije i strategije. Energetska tranzicija definira se kao tranzicija (pomak) od energetskog sustava kojim dominira fosilna energija prema sustavu koji koristi većinu obnovljivih izvora energije uz povećanje energetske učinkovitosti i bolje upravljanje potrošnjom energije. Na taj način bi se odvojio gospodarski rast i razvoj od potrošnje energije iz fosilnih izvora. To bi trebalo donijeti koristi za planet, ali i za gospodarstvo i potrošače. Poticanje obnovljivih izvora energije i poboljšanje energetske učinkovitosti ključni su za smanjenje emisija stakleničkih plinova. Odnos između potrošnje energije i ekonomskog rasta važan je za dizajniranje učinkovite energetske i ekološke politike koja će promicati održivi rast i razvoj kako bi se zadovoljile potrebe sadašnjih generacija bez ugrožavanja mogućnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe. Unatoč sve široj spoznaji kako dosadašnji model potrošnje energije dugoročno nije održiv, dosadašnji model potrošnje teško je promijeniti. Sadašnji model industrijskog razvoja, društveni ustroj, djelovanje kapitala u globaliziranom gospodarstvu, politički interesi mnogih zemalja, naroda i političkih elita toliko su duboko srasli s intenzivnom potrošnjom energije, posebno nafte i plina, da je vrlo teško realno promijeniti stanje za koje svi na razini općenitog znaju da dugoročno nije održivo. Realno je očekivati da će povećanje energetske efikasnosti utjecati na usporavanje rasta, odnosno na smanjenje stope rasta potrošnje energije kroz uvođenje novih tehnologija, ali i potpunu zamjenu onih manje efikasnih, a posljedica će biti smanjenje potrošnje energije u apsolutnom iznosu u odnosu na današnju, ili onu koja se očekuje u neposrednoj budućnosti. Energija i njezine rezerve, kao osnovica za planiranje gospodarskog razvoja, nedvojbeno su jedan od najvažnijih temelja za planiranje budućnosti. Energija time svakako izlazi izvan okvira samo gospodarskog ili razvojnog interesa i postaje jednim od glavnih stupova političkih interesa.