Prema posljednjim procjenama, u svijetu radi oko 200 milijuna djece, od čega je 152 milijuna izrabljivano – posao rade u okolnostima i uvjetima koji su izravno štetni po njihov rast, razvoj i obrazovanje. Iako je nemoguće precizirati, čini se kako je izrabljivanje djece najučestalije u zemljama slabog razvoja, radeći poslove u kućanstvu i poljoprivredi. Ono što je sigurno jest da je najjača odrednica rada i izrabljivanja djece siromaštvo kućanstva u kojem se nalaze i mogućnosti njihovog obrazovanja, zbog čega je izrabljivanje globalni problem ogromnih razmjera. U ovom radu nastoji se pružiti teorijski okvir za razumijevanje problematike izrabljivanja djece, pregled relevantnih saznanja s naglaskom na područje turizma, te prikaz strategija za suzbijanje istog. Na primjerima Indije, Nigerije i Jordana razmatraju se pokušaji suzbijanja izrabljivanja djece u turizmu i općenito. Kritička analiza navedenih primjera nalaže da je uvođenje pojedinačnih mjera usmjerenih na jedno područje problema relativno neučinkovito. Tek sustavnom koordinacijom i primjenom mjera u područjima obrazovanja, socijalne zaštite, tržišta rada i zakonodavstva može se u borbi protiv izrabljivanja djece značajno napredovati, iako čak i onda tek postepeno.