Obnovljivim izvorima energije, koji predstavljaju nepotrošan oblik proizvodnje energije, sve više raste važnost u današnjem svijetu, kako zbog toga što se stalno obnavljaju i nemoguće ih je iscrpiti, tako i zbog činjenice da se pri takvoj proizvodnji energije ne koriste fosilna goriva čijim se izgaranjem oslobađaju staklenički plinovi koji zagađuju okoliš. Energija vjetra predstavlja jedan od najvažnijih obnovljivih izvora energije, čijim korištenjem bi se uvelike mogla smanjiti ovisnost o proizvodnji električne energije putem fosilnih goriva, ali predstavlja i način na koji bi svaka zemlja mogla smanjiti ovisnost o uvozu električne energije. Vidljivo je da je u Hrvatskoj probuđena svijest o koristima koji donosi ovakav način proizvodnje energije, što je dovelo do značajnijeg povećanja broja vjetroelektrana u zadnjih nekoliko godina. Međutim, treba imati na umu da Hrvatska ima izuzetne potencijale za izgradnju vrlo velikog broja vjetroelektrana, čemu u prilog govori i veliki broj potencijalnih makrolokacija za izgradnju postrojenja koje se uglavnom nalaze u priobalju, točnije na otocima. Nažalost, dosadašnji rezultati pokazuju na podbačaj u ostvarenju zacrtanih ciljeva. Naime, u Hrvatskoj je krajem 2014. bilo 16 vjetroelektrana čija je ukupna snaga bila 339, 250 MW što je daleko od zacrtanog cilja za 2020. godinu koji predviđa 1200MW instalirane snage vjetroelektrana. Kako bi se realiziralo što više potencijalnih projekata potrebno je uvesti promjene u zakonskoj proceduri i političkoj volji, a posebno zbog toga da bi se ostvarili postavljeni ciljevi koji su ulaskom Hrvatske u Eu postali obvezujući.