Porez na dodanu vrijednost jedan je od oblika poreza na promet. Njegov obračun vrši se i plaća u okviru svih faza proizvodnog i prometnog ciklusa i to na način da se u svakoj fazi oporezuje samo iznos dodane vrijednost koja je ostvarena upravo u sklopu te iste faze proizvodno-prometnog ciklusa. Kada se porez na dodanu vrijednost promatra u odnosu na ostale oblike oporezivanja, on ima nekoliko prednosti. Jednu od njih predstavlja činjenica kako je oporezivanju izložena samo dodana vrijednost. Također, smatra se kako je porez na dodanu vrijednost učinkovito sredstvo koje rezultira smanjenom i otežanom poreznom evazijom. Porez na dodanu vrijednost u Hrvatskoj se primjenjuje od 1998. godine i od tada pa sve do danas predstavlja važan i značajan proračunski prihod. Hrvatski sustav poreza na dodanu vrijednost rađen je po uzoru na europski i može se reći kako mu je vrlo sličan, posebice od kada je, sukladno preporukama Šeste smjernice Europske unije, ukinuta nulta stopa poreza Važno je napomenuti kako je Hrvatska, danom ulaska u punopravno članstvo Europske unije bila dužna uskladiti svoj sustav s europskim sustavom poreza na dodanu vrijednost. Od tog trenutka u Hrvatskoj je donesen i novi Zakon o porezu na dodanu vrijednost koji je već imao svoje izmjene i dopune. U Hrvatskoj su trenutno aktualne tri stope poreza na dodanu vrijednost: opća stopa 25% te dvije snižene stope od 5% i 13%, što je u okvirima preporuka Šeste smjernice Europske unije.