Digitalno tržište postaje tržište sa najvećim potencijalom za rast, kako u svjetskim razmjerima, tako i na području Europske Unije, posebno uzimajući u obzir jedinstveno tržište putem kojeg je potrošačima omogućeno brže i jednostavnije korištenje potrebnih usluga putem digitalnih kanala. Cilj diplomskog rada je istražiti kakvo povjerenje potrošači imaju i koliko su sigurni prilikom korištenja financijskih usluga putem digitalnih kanala. Pojedini korisnici takvih usluga, uz nedostatke financijske i digitalne pismenosti, nisu ni svjesni rizika korištenja financijskih usluga, među kojima je najvažniji onaj o zadiranju u samu privatnost potrošača. U radu su navedena određena prava potrošača na razini Europske unije i Republike Hrvatske, mjere koje se koriste prilikom zaštite potrošača, pružatelji financijskih usluga te način na koji je tržište regulirano zakonima i direktivama. Analizirane su prednosti i nedostatci korištenja digitalnih usluga, a to su ujedno i glavni razlozi u donošenju odluke potrošača hoće li financijske usluge izvršiti putem digitalnih kanala. Osim financijskih usluga, važni su i tkz. IoT uređaji koje potrošači svakodnevno koriste, a budući da su umreženi omogućeno je prikupljanje osobnih podataka, što je svakako prednost zbog lakšeg i jednostavnijeg načina izvršenja usluge. U okviru rada i predmetne analize provedeno je empirijsko istraživanje pomoću anketnog upitnika, kojim su se prikupili stavovi potrošača o korištenju financijskih usluga putem digitalnih. Primjenjivost dobivenih rezultata može se iskoristiti za pružatelje financijskih usluga, ali i u gospodarstvu s ciljem podizanja svijesti o razvoju potrošačkih prava.