Na temelju završnog rada možemo zaključiti kako su financijske krize definirane kao manje ili veće smetnje u financijskom sustavu u određenom području ili na području cijelog svijeta. Očituju se kada dođe do pada vrijednosti imovine ili dođe do nesolventnosti kompanija iz financijskog područja, što utječe na nestabilnost ekonomije određene zemlje. Prosječno traju dvije do tri godine. U radu su predstavljene najveće svjetske financijske krize u posljednjih stotinjak godina, od Velike depresije 1929.g. pa do Velike recesije 2008.g. Na temelju predstavljenih kriza, može se zaključiti kako su okidači kriza različiti, ali najčešći uzroci su prezaduženost zemlje (primjer Latinske Amerike osamdesetih godina) i puknuće tržišnog mjehura (primjeri su Velika recesija i Azijska kriza devedesetih). Republiku Hrvatsku pogodile su, do ljeta 2015.g., dvije velike financijske krize. Prva je bila 1998.g. zbog neuređenosti financijskog sustava i bankovnog financiranja neisplativih projekata. Druga je došla 2009.g. kao posljedica prelijevanja Velike recesije koja je svijet pogodila par mjeseci ranije. Za Hrvatsku se može pretpostaviti da u budućnosti neće biti uzročnik većih svjetskih financijskih kriza, ali će se, zbog otvorenosti i liberalizacije tržišta, sve svjetske krize preliti i na naš sustav. Krize je teško predvidjeti i spriječiti u potpunosti, ali može ih se pokušati ublažiti. Predviđanja kriza se rade pomoću matematičkih formula i učenjem na prethodnim pogreškama. Ipak, pošto je svaka kriza različita, teško je pretpostaviti kada i gdje će nova doći i u kakvom će razmjeru pogoditi ekonomiju. Ipak, nakon što kriza pogodi određeno područje, ublažavanje se može ostvariti vođenjem pravih fiskalnih i monetarnih politika u pravom trenutku. Potrebno je reagirati što prije kako bi kriza manje uzela zamaha.