U mnogim zemljama Europe, pa tako i u Republici Hrvatskoj, model javno-privatnog partnerstva pokazao se kao, još uvijek, najbolje rješenje u financiranju, izgradnji i održavanju infrastrukturnih projekata. To je vidljivo na brojnim uspješno provedenim primjerima izgradnje prometne infrastrukture, obrazovnih i zdravstvenih ustanova te sustavima vodoopskrbe i odvodnje. Nepostojanjem partnerstva između javnog i privatnog sektora, realizacija mnogih infrastrukturnih projekata bila bi upitna najviše zbog ograničenih dostupnih financijskih sredstava svakog od sektora. Njihovim udruživanjem postiže se sinergijski učinak i brojne prednosti kao što su: podjela rizika između partnera, ubrzanje izgradnje infrastrukture te bolja izvedba projekta. Također, privatni sektor često može ponuditi inovativnija i kvalitetnija rješenja u izvođenju i projektiranju projekata jer javni sektor često ne posjeduje potrebna znanja i kompetencije koji su nužni kako bi se pružila najbolja javna usluga za sve korisnike te usluge. Upravo je znatna zastarjelost određenih infrastrukturnih projekata bila jedan od glavnih pokretača udruživanja javnog sektora i privatnih investitora kako bi se na najbolji način provela obnova i rekonstrukcija postojećih objekata i osigurao njihov vijek trajanja na duže razdoblje.