Konkurentska prednost znači ostvariti povoljniji položaj od svojih suparnika. Nastaje iz vrijednosti koju je tvrtka sposobna stvoriti za svoje kupce, a koja premašuje troškove proizvodnje. Ostvarenje konkurentske prednosti podrazumjeva poznavanje industrije, okoline u kojoj se ona nalazi te faktora koji na nju utječu. Dok nam Porterov model pet konkurentskih sila daje okvir za razmatranje mogućih strateških područja poduzeća i njihove profitabilnosti, na području konkurentske strategije govorimo o dvije moguće vrste prednosti: troškovno vodstvo i diferencijacija. Održivost odabrane konkurentske strategije zahtijeva stvaranje zapreka koje otežavaju oponašanje od strane konkurenata. S druge strane ako više tvrtki slijede istu generičku strategiju povećana je vjerojatnost stvaranja dugotrajnog i neprofitabilnog sukoba. Analiziranje izvora konkurentske prednosti provodi se kroz koncept lanca vrijednosti, koji raščlanjuje tvrtku na njene strateški bitne aktivnosti u svrhu razumjevanja kretanja troškova kao i potencijalan izvor diferencijaciji. Graditi konkurentsku sposobnost na niskim troškovima zahtijeva jasno i neupitno strateško određenje. Troškovi moraju biti srce strategije poduzeća i njezin najvažniji sadržaj. Troškovna prednost predstavlja temelj koji vodi vrhunskom poslovanju, ako poduzeće ne mora snižavati cijene niže od svojih konkurenata kako bi svojim kupcima pružio zadovoljavajuću vrijednost Strategija diferenciranja svodi se na oblikovanje i prilagodbu poslovnih aktivnosti i asortimana kojima se poduzeće može razlikovati od svoje konkurencije. Diferencijom treba kupcima nuditi nešto jedinstveno i osobito vrijedno za njih a što im drugi proizvođači u industriji ne mogu ponuditi. Imati konkurentsku prednost diferencijacije znači imati povlašteni položaj prema kupcima koji pruža poduzeću nekoliko trateških mogućnosti, postavljanje premijske cijene, povećanje razine prodaje ili izgradnje lojalnosti kupaca. Jednako važan faktor u ostvarenju konkurentske prednosti je poznavanje konkurenata, njihove snage, mogućnosti i položaja u industriji. Pri tome poduzeća sve više koriste analize podataka preuzete iz raznih publikacija konkurenata, ali i ostalih izvora, kako bi se procjenio njihov trenutni strateški smjer, položaj na tržištu, ali i moguće buduće promjene strategije, te poduzimaju akcije u cilju stjecanja ili održavanja konkurentske prednosti. Tako prikupljene informaije su u današnje vrijeme vrlo opsežne, zahtjevaju dodatne analize kako bi postale korisne, ali predstavljaju moćan alat u procesima donošenja strateških odluka.