| Abstract | Financijska liberalizacija pojam je u ekonomiji koji se intenzivirao u posljednjih 50-ak godina. Ona obuhvaća uklanjanje ograničenja u poslovanju financijskih institucija i tržišta, kao i uklanjanje ostalih ograničenja koja se odnose na međunarodnu mobilnost kapitala, odnosno prekogranične transakcije po kapitalnom računu. U tom kontekstu često se kao posljedica financijske liberalizacije spominje globalizacija koja vodi prema integraciji i spajanju, odnosno brisanju granica između nacionalnih tržišta s ciljem stvaranja međunarodnih financijskih tržišta. Financijska liberalizacija sa sobom donosi niz koristi koje se očituju u razvoju financijskog sustava, velikih priljeva stranog kapitala, rastu štednje i investicija što su čimbernici koji generiraju gospodarski rast. Međutim, financijska liberalizacija sa sobom donosi i brojne rizike koji se u većoj mjeri odnose na zemlje u razvoju sa još nedovoljno razvijenom financijskom infrastrukturom. Osim toga, zemlje u razvoju privlačne su destinacije stranih investitora zbog mogućih visokih povrata u odnosu na razvijene zemlje što često dovodi do vrlo visokih priljeva kapitala. Pri tome velik udio u priljevu kapitalu čini špekulativni kapital koji je iznimno volatilan te može prouzrokovati neravnoteže u zemljama primateljicama kapitala pri čemu dolazi do bankovnih i valutnih kriza koje negativno utječu na stabilnost cijelog gospodarstva kao što je bio slučaj u azijskim zemljama poput Malezije, Tajlanda, Filipina, Južne Koreje i Indonezije 1997. godine. Hrvatska je pak primjer tranzicijske zemlje koja je ulaskom stranog kapitala u velikoj mjeri zanemarila domaću proizvodnju, investicije i izvoz, a favorizirale su se investicije u neproizvodne djelatnosti pri čemu je, uz realnu aprecijaciju kune, dodatno oslabljena konkurentnost izvoza. Općenito, zaključak je kako je financijska liberalizacija pozitivno utjecala na razvoj financijskih sustava i razvijenih i nerazvijenih zemalja kroz dostupnije i povoljnije financijske usluge što se u konačnici odrazilo na porast odrednica BDP-a poput investicija i potrošnje, a samim time i na porast BDP-a. S druge strane, financijska se liberalizacija pokazala kao vrlo zahtjevan zadatak koji iziskuje strukturno, temeljito i plansko provođenje reformi pri čemu se vrlo često kao negativna posljedica javlja pretjerana deregulacija financijskih institucija. Posljedica toga jest veće preuzimanje rizika financijskih institucija, a upravo je to bio jedan od glavnih uzroka globalne ekonomske i financijske krize 2008. godine kojom su bile zahvaćene gotovo sve zemlje svijeta. |
| Abstract (english) | Financial liberalization is a term in the economy that has intensified in the last 50 years or so.
It includes the removal of restrictions on the operations of financial institutions and markets,
as well as the removal of other restrictions related to international capital mobility, ie crossborder capital account transactions. In this context, as a consequence of financial
liberalization, globalization is often mentioned, which leads to integration and merging, ie the
erasure of borders between national markets with the aim of creating international financial
markets. Financial liberalization brings with it a number of benefits that are manifested in the
development of the financial system, large inflows of foreign capital, the growth of savings
and investment, which are factors that generate economic growth. However, financial
liberalization also brings with it a number of risks that are more related to developing
countries with still underdeveloped financial infrastructure. In addition, developing countries
are attractive destinations for foreign investors due to possible high returns compared to
developed countries, which often leads to very high capital inflows. At the same time, a large
share in capital inflows is speculative capital, which is extremely volatile and can cause
imbalances in recipient countries, as well as currency and banking crises that negatively affect
the stability of the entire economy as was the case in Asian countries such as Malaysia,
Thailand, the Philippines, South Korea and Indonesia in 1997. Croatia, on the other hand, is
an example of a transition country which, with the entry of foreign capital, largely neglected
domestic production, investments and exports, and favored investments in non-productive
activities, with the real appreciation of the kuna further weakening the competitiveness of
exports. In general, the conclusion is that financial liberalization has had a positive impact on
the development of financial systems in both developed and developing countries through
more accessible and affordable financial services, which ultimately reflected in growth of
GDP determinants such as investments and consumption, and thus GDP growth. On the other
hand, financial liberalization has proven to be a very demanding task that requires structural,
thorough and planned implementation of reforms, which often results in excessive
deregulation of financial institutions. The consenquence is greater risk-taking of financial
institutions and this was one of the main causes of global economic and financial crisis in
2008 which affected almost all countries of the world. |
