Energetska infrastruktura, dio ekonomske infrastrukture, organizacijska je struktura koja omogućuje široki prijenos energije od proizvođača do potrošača, kao i usmjeravanje i upravljanje protokom energije. Energetskom infrastrukturom smatraju se tehnički sustavi velikih razmjera koji uključuju elektroenergetski, naftni, plinski i sustav toplinarstva. U tržišnom se gospodarstvu koristi nekoliko modela financiranja energetske infrastrukture: proračunsko financiranje, izvanproračunsko financiranje, privatno financiranje i mješovito financiranje, tj. partnerstvo javnog i privatnog sektora. Kao najvažniji oblik izvanproračunskog financiranja izgradnje, upravljanja i održavanja energetske infrastrukture ističu se javna poduzeća, cjeline u državnom vlasništvu i/ili pod državnom kontrolom koja postoje zbog tržišnih neuspjeha i potrebe za državnom regulacijom. Financiranje elektroenergetskog sustava u Hrvatskoj odvija se najvećim dijelom izvanproračunskim oblicima financiranja odnosno preko javnih poduzeća, s društvima HEP grupe kao okosnicom sustava. HEP grupa prošla je proces vertikalnog razdvajanja, čime su uspostavljeni izdvojeni subjekti za proizvodnju, prijenos, distribuciju i opskrbu električne energije. U naftnom sustavu Hrvatske glavnu ulogu imaju poduzeća Industrija nafte d.d. i javno poduzeće Jadranski naftovod d.d., koja već niz godina imaju i istaknuto međunarodno poslovanje i prepoznatljivost. Plinski sustav Republike Hrvatske obuhvaća transportni sustav kojim upravlja javno poduzeće Plinacro d.o.o., distribucijski sustav s 33 energetska subjekta nadležna za distribuciju plina, sustav skladišta plina i terminal za ukapljeni prirodni plin čiji je operator društvo LNG Hrvatska d.o.o. koje je u vlasništvu Hrvatske elektroprivrede d.d. i Plinacra d.o.o. Strateški ciljevi razvoja energetskog sektora Republike Hrvatske do 2030. godine temelje se na osiguranju kvalitetne, sigurne i pristupačne opskrbe energijom uz postupno smanjenje emisija stakleničkih plinova. Predviđeni proces energetske tranzicije bit će kapitalno intenzivan, bez poticajnih mjera u smislu državnih potpora, ali uz očekivani veći angažman privatnog sektora/kapitala i korištenje fondova Europske unije u financiranju projekata s naglaskom na obnovljive izvore energije. Projekt izgradnje plutajućeg terminala za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku strateški je investicijski projekt Republike Hrvatske koji omogućava diversifikaciju i sigurnost opskrbe prirodnim plinom za Republiku Hrvatsku. Financiran je bespovratnim sredstvima iz Instrumenta za povezivanje Europe (CEF), bespovratnim sredstvima iz Državnog proračuna te dokapitalizacijom vlasnika društva LNG Hrvatska d.o.o. Operativni rad Terminala započeo je 1. siječnja 2021. godine.