Javno-privatno partnerstvo predstavlja skupni naziv za različite vrste i oblike ugovornih poslova u kojima se s jedne strane ugovora nalazi država ili pravne osobe javnog prava, a s druge strane privatni sektor. U nacionalnom zakonodavstvu JPP je definiran kao dugoročan ugovorni odnos između javnog i privatnog partnera predmet kojeg je izgradnja i/ili rekonstrukcija i održavanje javne građevine, u svrhu pružanja javnih usluga iz okvira nadležnosti javnog partnera. Ovaj specijalistički poslijediplomski rad ima tri cilja, istražiti i analizirati postojeći sustav JPP-a u RH, utvrditi važnost ravnopravnog odnosa predstavnika javnog i privatnog sektora te ukazati na važnost kreiranja jasne projektne dokumentacije. Analizirana je vrijednost tržišta JPP-a u RH te su dane procjene o potencijalu tržišta u sljedećem petogodišnjem razdoblju (2015-2020.). Potencijal tržišta u sljedećem razdoblju temelji se na podacima iznesenim u službenim dokumentima Vlade Republike Hrvatske. Temeljni cilj ovog rada je utvrditi važnost jasno definirane upravljačke strukture unutar javnog i privatnog partnera te važnost definiranih odnosa između javnog i privatnog sektora, kao preduvjete uspjeha JPP-a. Visoka novčana vrijednost i dugotrajnost temeljne su karakteristike ovog tipa pravnog posla. Kako bi tijekom godina projekt bio dobro vođen te s uspjehom dovršen, potreban je studiozan pristup, kvalitetan voditelj projekta te postavljen sustav za upravljanje rizicima. Upravljački odnosi unutar JPP projekata koji definiraju uloge svih sudionika na strani javnog sektora i na strani privatnog sektora, trebali bi biti jasno određeni i jasni svim ugovornim stranama. U radu se zastupa stajalište da u ugovorima o JPP-u postoje četiri, a ne dva partnera kako to uređuje nacionalno zakonodavstvo. U fazi izvršenja ugovora pojavljuju se dva nova partnera koja su važna za cjelokupni uspjeh projekta, a to su zaposlenici koji u sklopu u sklopu JPP projekta pružaju usluge krajnjim korisnicima te krajnji korisnici. U ovom radu pitanje financiranja JPP-a, izrade komparatoru troškova (PSC) te dijelova projektne dokumentacije djelomično je obrađeno jer se rad temelji na upravljačkim odnosima. Identificirani su nedostaci u postojećem sustavu i kroz model upravljanja JPP-om, koji je prezentiran u ovom radu, ukazuje se na navedene nedostatke i daju se preporuke za njihovo otklanjanje. Preporuke za unapređenje JPP projekata dane su na način da ne predstavljaju dodatno financijsko opterećenje na financiranje projekta. Uspostavljanje sustava prijenosa znanja između privatnog partnera i javnog partnera, predstavlja dodanu vrijednost svakog projekta.