Kada se govori o obračunu troškova proizvodnje prvo se postavlja pitanje koja je metoda obračuna idealna za primjenu. Kako je cilj svakog poduzeća imati što bolji financijski rezultat te što manje troškove, ona poduzeća koja nemaju zakonom propisanu metodu obračuna troškova proizvodnje zasigurno će izabrati onu metodu koja pokazuje najbolji financijski rezultat. Tako se metoda vrednovanja zaliha proizvodnje i gotovih proizvoda dijeli na metodu ukupnih troškova te metodu varijabilnih troškova. Primjenom metode ukupnih troškova kao što i sama riječ kaže, u zalihama proizvodnje sadržani su troškovi izravnog rada, materijala te opći troškovi proizvodnje (i fiksni i varijabilni), dok kod metode varijabilnih troškova to nije slučaj. Metoda varijabilnih troškova odnosi se na metodu u kojoj zalihe proizvodnje uključuju direktne troškove proizvodnje kao što su izravni trošak materijala i izravni trošak rada, te uključuje samo varijabilni dio općih troškova proizvodnje. Fiksni dio općih troškova proizvodnje nije uključen u zalihe, što znači da će se tekući trošak (rashod) otplatiti iz tekućeg prihoda odmah kada se pojavi. Metoda obračuna utroška zaliha sirovina i materijala ima više različitih metoda obračun. Najčešće korištene metode u praksi su metoda prosječnih ponderiranih troškova nabave (metoda prosječnih cijena) i FIFO metoda. Osim navedenih metoda, poduzetnik se može odlučiti primjenjivati i alternativne metode u koje spadaju LIFO, HIFO, NIFO te metoda stalnih planskih cijena. U svrhu unutarnjeg izvještavanja uprave, subjekti mogu koristiti bilo kojom od gore navedenih metoda, međutim za vanjsko financijsko izvještavanje u skladu sa propisima prema MRS-u 2 „Zalihe“ poslovni subjekti mogu koristiti ili metodu ponderiranih prosječnih troškova nabave ili metodu FIFO. Također postoje tradicionalni i suvremeni pristup obračunu troškova u proizvodnji. Iako su tradicionalne metode obračuna troškova proizvodnje jednostavnije za primjenu, poduzetnici sve više prelaze na suvremeni oblik obračuna troškova. Suvremeni sustav obračuna troškova proizvodnje sadrži brojne metode, a neke od njih koje su pojašnjene u ovom radu su ABC metoda, EVA metoda te BSC metoda obračuna troškova.