Svjetska trgovinska organizacija je nastala u vrijeme globalizacije svjetske ekonomije i mogla bi postati osnovnim instrumentom za dovođenje svjetske ekonomije u ravnotežu između težnji zastupnika kretanja kapitala za što većim profitom, nastojanja država za zaštitom temeljnih društvenih vrijednosti, posebno u sferi rada i održivog razvoja, te stanovništva kad je u pitanju zaštita potrošača. Time ona iz specijalizirane organizacije za razvijanje režima međunarodne trgovine utemeljenoga na mehanizmu tržišta kao temeljnog regulatora, kakav je bio GATT, prerasta u međunarodnu organizaciju koja međunarodnu razmjenu roba i usluga temelji kako na tržišnim mehanizmima, tako i na zahtjevima koje postavljaju ekologija i društvo u cjelini. Pri tome Svjetska trgovinska organizacija vodi računa o održivom razvoju i činjenici da pored kapitala i rada, sve značajniji čimbenik u ekonomiji postaje znanje. Aktivnosti u okvirima Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) uređivao je model funkcioniranja svjetske ekonomije u dijelu koji se odnosi na tržište roba, a Svjetska trgovinska organizacija (WTO) pored uređenja međunarodne trgovine robom proširuje svoje djelovanje i na oblasti međunarodne trgovine uslugama, pravima intelektualnog vlasništva, održivog razvoja i izgradnje mehanizma za rješavanje sporova čime postaje globalnom međunarodnom organizacijom koja može biti ključnim instrumentom uspostavljanja nove ravnoteže na globalnom tržištu uz pronalaženje rješenja za aktualnu društveno-ekonomsku krizu. To je u prvom redu zbog nadležnosti glede održivog razvoja, koji kao svoje komponente pored pitanja uređenja proizvodnje roba i usluga i njihovog plasmana na međunarodnom tržištu uključuje i pitanja u vezi s korištenjem znanja, financiranjem poslovanja, „cost-benefit“ pristupom investicijama i uvođenjem više komponenti društvenog (ljudska prava, zdravstveno osiguranje) i ekološkog sadržaja u ekonomske kategorije.