Opcija je ugovor koji, za razliku od terminskih ugovora (kupac i prodavatelj moraju ispuniti svoje obveze na dan istjecanja ugovora), vlasniku daje pravo ali ne i obvezu, prodati ili kupiti imovinu po unaprijed određenoj cijeni do određenog datuma, te se upravo zbog toga ugovor naziva opcijski. Razlikujemo dvije vrste opcija : call opcije i put opcije. Call opcija daje kupcu opcije prava, no ne i obvezu, kupnje određenoga terminskog ugovora po unaprijed određenoj izvršnoj cijeni. S druge strane, put opcija daje kupcu opcije prava, no ne i obvezu, prodaje određenoga terminskog ugovora po unaprijed određenoj izvršnoj cijeni.1 Na financijskom tržištu opcije predstavljaju iznimno veliku vrijednost koje stručnjacima nude niz vrijednih mogućnosti. Koristi koje opcije nude su velika zarada, financijska poluga, ograničenje rizika, fleksibilnost i mogućnost ostajanja na tržištu bez potrebe posjedovanja tržišne imovine. Trgovanje opcijama seže još u doba Krista i vezuje se uz Talesa, grčkog matematičara i filozofa, koji je koristio opcije kako bi osigurao malu cijenu maslina prije žetve. Trgovanje robom na burzama svojstveno je zemljama razvijene tržišne ekonomije. Na robnim burzama, prodaje se roba koja je proizvedena u velikim količinama, ujednačene kvalitete i zamjenjiva, npr.: pšenica, kukuruz, koža, dijamanti, meso, krumpir itd.. Roba ne mora biti pristuna na mjestu prodaje, te ni kupci ne moraju nemaju potrebe pregledavati robu prije kupnje. S obzirom na sve navedeno, sa sigurnošću možemo reći da opcije nude brojne prilike i mogućnosti investitorima i vlasnicima, te ih je moguće koristiti u mnogobrojne svrhe. Upravo se zbog toga iznose kao problem istraživanja, zajedno sa njihovim svojstvima i strategijama trgovanja opcija na robnim burzama.