| Abstract | Izravna inozemna ulaganja jedan su od najefikasnijih načina postizanja međunarodnog toka kapitala s ciljem privlačenja kapitala potrebnog za razvoj s jedne strane, i diverzificiraog ulaganja s ciljem ostvarenja profita s druge strane. Po definiciji Međunarodnog Monetarnog Fonda, tako izravno strano ulaganje je svako dugoročno ulaganje u poduzeće, bilo ekonomskom ili neekonomskom sektoru, gdje nerezident, pravna ili fizička osoba, ostvaruje minimalno 10%-tni vlasnički udio u rezidentnom poduzeću. Najbitnije karakteristike izravnih ulaganja su transfer kapitala, znanja, know-howa, ostvarivanje zarada i općenito društvene koristi za obje uključene strane. Oblici izravnih ulaganja su različiti, klasificiraju se kao horizontana i vertikalna ulaganja, greenfield i brownfield ulaganja i tako dalje, a najpoželjnijom vrstom ulaganja smatra se greenfield ulaganje jer omogućava stvaranje nove vrijednosti.
Promatrane zemlje su zemlje Jugoistočne Europe – Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Crna Gora, Makedonija, Rumunjska i Srbija. Sve navedene zemlje su zemlje u tranzciji za čiji su se se rast preporuke odnosile na efikasno provođenje privatizacije, osiguranje pristupa kapitalu, umrežavanje, osiguranje pristupa međunarodnim kompanijama i razvoj modernih tehnologija. Kroz analizu zemalja napravljeni su njihovi makroekonomski i institucionalni pokazatelji iz kojih je moguće u svim kategorijama vidjeti značajan napredak kroz proteklih 25 godina. |
