U sklopu svog poslovanja subjekti vrlo često posjeduju nekretnine koje stječu iz različitih ciljeva poput korištenja u sklopu vlastitog poslovanja, davanja u najam, renovacije i dalje prodaje ili zarade od porasta kapitalne vrijednosti nekretnine. Za potrebe računovodstvenog praćenja vrlo je važana klasifikacija imovine u odgovarajuću skupinu. Kako bi se nekretnina klasificirala u odgovarajuću skupinu potrebno je utvrditi drži li se za vlastite potrebe proizvodnje proizvoda, roba ili usluga, administrativne svrhe, s ciljem povećanja tržišne vrijednosti te najma. Ovisno o razlogu stjecanja te namjeni nekretnine u svrhu priznavanja, mjerenje i računovodstvenog evidentiranja primjenjuju se različiti Međunarodni računovodstveni standardi (MRS) i Međunarodni standardi financijskog izvještavanja (MSFI), odnosno Hrvatski standardi financijskog izvještavanja (HSFI) za subjekte koji nisu obveznici primjene MRS-a i MSFI-a. Cilj ovog rada je istražiti i pojasniti priznavanje, mjerenje, računovodstveno evidentiranje te objavljivanje nekretnina koje se prate u skladu s MRS-om 40 ili HSFI-jem 7, a koju subjekti klasificiraju u skupinu ulaganja u nekretnine. Takva imovina drži se s ciljem najma ili porasta tržišne cijene. U slučaju drugačijeg korištenja iste imovine, subjekt je sužan provesti njezinu reklasifikaciju. Kod računovodstvenog praćenja ulaganja u nekretnine za porezne svrhe vrlo je važno i utvrditi metodu koja se primjenjuje prilikom naknadnog mjerenja ulaganja u nekretnine. Primjenom različitih modela naknadnog mjerenja ulaganja u nekretnine stvaraju se različiti učinci koji utječu na iznos računovodstvene dobiti i poreza na dobit te tako neposredno utječu na rezultate prezentirane u financijskim izvještajima poduzeća.