Zalihe predstavljaju kratkotrajnu materijalnu imovinu koja se pretvara u novac kao najlikvidniji oblik imovine unutar jedne poslovne godine odnosno koja će se utrošiti u jednom proizvodnom ili poslovnom ciklusu. U najširem smislu zalihe obuhvaćaju sirovine i materijal, rezervne dijelove, auto gume, ambalažu i sitni inventar, proizvodnju u tijeku, gotove proizvode i trgovačku robu. Kod zaliha značajnu ulogu ima primjena MRS 2- Zalihe i HSFI 10. S računovodstvenoga gledišta pod zalihama treba razumijevati, ne samo predmete koji su uskladišteni, nego i one koji su na putu uskladištenja. Jer, svi izdatci u svezi s kupnjom zaliha, troškovima njihove konverzije i drugim troškovima nužnim za dovođenje u skladište, s računovodstvenoga stajališta smatraju se zalihama u širem smislu. Budući da svako držanje zaliha znači zaleđivanje (imobilizaciju) financijskih sredstava, određivanje najprikladnije (optimalne) veličine zaliha jedno je od bitnijih pitanja ekonomičnosti i racionalnosti poslovanja. Kad je riječ o optimalnim zalihama uvijek se nameće još i potreba određivanja najmanjih (minimalnih) i najvećih (maksimalnih) količina i vrijednosti zaliha. To se postiže usklađivanjem obujma zaliha s potrebama proizvodnje, održavanja sredstava rada i pružanja usluga, ali i sa stanjem na tržištu nabave zaliha. Kako se proizvodnja obično odvija u ciklusima, za pribavljanje i držanje potrebnog opsega zaliha bit će odlučan karakter, obujam i trajanje poslovnoga ciklusa. U smislu Zakona I Pravilnika o PDV-u, smanjenje vrijednosti zaliha ne smatra se isporukom te kao takvo niti ne podliježe obvezi obračuna PDV-a.