Analiza uspješnosti Zajedničke poljoprivredne politike započela je sa najrazvijenijim zemljama EU (Njemačka, Španjolska, Francuska, Italija i Velika Britanija). U ovoj skupini zemalja Velika Britanija i Njemačka pokazale su se najrazvijenijima u sektoru poljoprivrede. Zbog nedostatka podataka iz razdoblja kada su te zemlje pristupile Europskoj Uniji teško je zaključiti koliko je tada Zajednička poljoprivredna politika pomogla razvoju njihove poljoprivrede. Na temelju pokazatelja koji su obrađivani u ovom radu, možemo samo zaključiti kako su ove zemlje ostvarile najveći rast produktivnosti u prethodnim godinama. To potvrđuju najviše razine poljoprivredne proizvodnje po godišnjoj jedinici rada u kombinaciji s smanjenjem direktno zaposlene radne snage na puno radno vrijeme u ukupnoj zaposlenosti, pa možemo reći kako je jedan od povijesnih ciljeva ZPP-a ostvaren. Rast produktivnosti vidljiv je i kod ostalih zemalja ali u manjoj mjeri. Također, u vodećim zemljama vidljiv je i rast poduzetničkog poljoprivrednog dohotka koji utječe na rast životnog standarda poljoprivrednika koji je također bio jedan od ciljeva ZPP-a. U novije vrijeme, kako raste svijest o brizi za okoliš, to postaje i ciljem Zajedničke poljoprivredne politike. Preko pokazatelja bruto bilance nutrijenata, za najrazvijenije zemlje možemo zaključiti kako bi Njemačka trebala pripaziti s stvaranjem dušika kako pretjerani suficit ne bi uzrokovao negativne utjecaje na okoliš, dok bi se Italija morala koncentrirati na obogaćivanje zemlje fosforom kako bi spriječila degradaciju i eroziju tla.