Predmet istraživanja ovog diplomskog rada jest upravljanje kvalitetom u visokom obrazovanju Republike Hrvatske te povezanost iste sa potencijalom za rast konkurentnosti nacionalnog gospodarstva. Suvremeno visoko obrazovanje predstavlja iznimno dinamično područje koje je podložno konstantnim promjenama. Glavni pokretači tih promjena su dakako uvjeti pod kojima funkcionira međunarodna razmjena roba i usluga u današnjem globaliziranom svijetu koji pred svako nacionalno gospodarstvo stavlja određene zahtjeve u pogledu inovacija kao nužnog preduvjeta opstanka na svjetskoj sceni. Kako bi zemlja odgovorila na te zahtjeve, ona mora poći od svog vlastitog obrazovnog sustava slijedom čega dolazi do nužnosti prebacivanja odgovornosti za upravljanje kvalitetom u obrazovanju na vladu i ostale institucije koje su prve dužne djelovati na isti. Iako je kroz godine došlo do značajnog napretka u istraživanju područja upravljanja kvalitetom u visokom obrazovanju , još uvijek ne postoji konsenzus o tome kako na najbolji način primijeniti teorijske spoznaje u praksi zbog činjenice što je kvaliteta iznimno složena i višedimenzionalna kategorija pa je kao takva podložna raznim interpretacijama. Bitan rast značaja i uloge obrazovanja nisu zaobišle ni Hrvatsku. Implementacija bolonjskog procesa i pristupanje Europskoj uniji donijele su hrvatskom obrazovanju nove izazove gdje se kao glavni nameću postizanje višeg stupnja kvalitete, mobilnosti i prilagodljivosti. Navedeno je dovelo do intenzivnije međunarodne razmjene studenata, učenja na daljinu, veće potražnje za cjeloživotnim obrazovanjem, a sve u svrhu postizanja adekvatnog odgovora na promjene u globalnoj ekonomiji što je izravno povezano sa pojmom konkurentnosti. Implementacija i kontinuirano unaprjeđenje sustava za upravljanje kvalitetom u visokom obrazovanju jedan je od ključnih alata za postizanje održivog gospodarskog rasta i razvoja što ovo područje čini vrlo aktualnim u današnjem integriranom i globaliziranom svijetu.