Vođenje uključuje utjecaj; povezano je s time kako vođa djeluje na sljedbenike. I dok menadžment mora imati više upravljačkih vještina, vođa mora imati osjećaj za trenutak i ljude kako bi motivirao svoju okolinu da se postigne određeni cilj. Zanimljivo je da u oba sustava stil vođenja je prihvatljiv i ne mora biti osuđivan štoviše od vođa se očekuje takvo ponašanje i ponekad oni na osnovu kulturoloških nasljeđa društva u kojem odrastaju niti ne znaju drugačije. S druge strane od sredine 20. stoljeća sve više jača fenomen globalizacije koji stvara globalnu kulturu. Globalizacija je potaknula i potrebu da vođe budu međukulturalno osviješteni i tako postupaju. Globalni vođe trebaju razviti pet međukulturalnih vještina. Prvo, vođe trebaju razumjeti poslovna, politička i kulturalna okruženja diljem svijeta. Drugo, trebaju upoznati stajališta, ukuse, trendove i tehnologije brojnih drugih kultura. Treće, trebaju biti sposobni istovremeno raditi s ljudima iz brojnih kultura. Četvrto, vođe trebaju biti sposobni prilagoditi se životu i komunikaciji u drugim kulturama. Peto, trebaju naučiti povezati se s ljudima iz drugih kultura sa stajališta jednakosti, a ne kulturalne nadmoći. Nadalje globalni vođe trebaju biti vješti u osmišljavanju transkulturalnih vizija. Trebaju razviti komunikacijske vještine koje će im omogućiti da izlože i provedu svoju viziju na radnom mjestu obilježenom raznolikošću. Ukratko, današnji vođe trebaju usvojiti izazovan skup vještina ako namjeravaju biti uspješni u suvremenim globalnim društvima.