Budući da je definicija akvizicije prijateljsko preuzimanje, posebna se pozornost pridaje neizbježnim promjenama unutarnje i vanjske dinamike prvenstveno poduzeća mete ali i preuzimatelja. Upravljanje tim istim promjenama s ciljem minimiziranja negativnih reperkusija nije lak posao uzimajući u obzir ljudski faktor koji je kompleksan i često nepredvidiv. Kao i u životu, promjene tek nakon određenog proteka vremena pokažu svoj smisao, značenje i doprinos, pa tako i postakvizicijsko razdoblje skriva određene spoznaje. Nažalost, o postakvizicijskom periodu poduzeća još uvijek nisu provedena značajna ekstenzivna istraživanja u području promjena eksternih i internih varijabli poduzeća. Bilo kakvi nalazi o razdoblju nakon preuzimanja opisuju isključivo financijsku isplativost preuzimanja i daju škrte ili gotovo nikakve informacije o tome koliko se i u kojem smjeru promijenila organizacijska kultura i život zaposlenika unutar novog entiteta. Razlog tome može se povezati i sa najčešćim motivom preuzimanja, a radi se o preuzimanju radi osvajanja sve većeg tržišnog udjela odnosno smanjivanja konkurencije odnosno smanjivanje tržišne utakmice na par velikih igrača gdje ne postoji veliki interes za onim što se događa unutar preuzete organizacije nakon preuzimanja jer većina preuzimatelja, najčešće strana (na području Republike Hrvatske) dozvoljava određenu prividnu operativnu autonomiju poduzećima-metama što stvara dojam da se promjene većeg razmjera nisu ni dogodile. S tim u vidu, dolazi se do zaključka da su potrebna dodatna istraživanja preuzimanja glede postakvizicijskog razdoblja s dihotomijom na preuzimanja gdje su s jedne strane inozemni, a s druge strane domaći preuzimatelji.