Zaključno se može reći da je ekosustav organizirana mreža poduzeća koja posluju zajedno, s ciljem postizanja zajedničkog cilja, prosperiteta svih uključenih poduzeća. Početna teza da poduzeća uključena u ekosustav ostvaruju brojne pogodnosti i potencijalne mogućnosti razvitka i razvoja pokazuje se kao istinita. To se najbolje može zaključiti na temelju predočenih primjera. Najbolje uporište za to je četvrto poglavlje u kojem se jasno vidi kako se nusproizvod jednog poduzeća iskorištava u drugim organizacijama, te se na taj način za jedno poduzeće ostvaruje bezbrižno otklanjanja otpada, a drugo poduzeće nabavlja potrebne sirovine za svoju proizvodnju. Uspješnost poslovnog ekosustava ovisi o mnogostrukim faktorima, poduzeća koja su spremna ukloniti prepreke, stvoriti povjerenje i suradnju koja se temelji na međusobnoj koordinaciji i komunikaciji, te dugoročnim odnosima, mogu izvući brojne prednosti iz poslovanja unutar ekosustava. Zanimljivo je da poslovanjem u ekosustavu poduzeća koevolviraju, što dovodi do zajedničkih inovacija i novih ideja, čijim se provođenjem ostvaruje poboljšanje u poslovanju i procesima. Upravo tako je došlo i do pretvaranja lanca vrijednosti u mrežu vrijednosti. Ekosustav omogućava poduzećima poslovanja u dinamičkom, međusobno povezan, suradnički svijet. Kako su detaljno pojašnjene uloge koje poduzeće može zauzeti u ekosustavu, postoji prijetnja za svako poduzeće da će mu neko drugo zaprijetiti ili ga izgurati s njegove pozicije. Upravo iz toga razloga se pored kooperativnog odnosa, naglašava i konkurentski pa bi poduzeća u svakom trenutku trebala pratiti zbivanja glede konkurencije izvan i unutar ekosustava. Na kraju ostaje samo za dodati da je ekosustav zanimljivo, no još uvijek nedovoljno istraženo i primjenjeno područje menadžmenta u Hrvatskoj. To je još jedan dodatan razlog zašto se u ekosustavu krije dodatan potencijal za hrvatska poduzeća koji ostaje neiskorišten.