Svako poduzeće je u svojem okružju suočeno s kompleksnošću s kojim se može boriti na različite načine. Načini su: eksternalizacija unutarnje kompleksnosti, internalizacija vanjske kompleksnosti te kombinacija navedenih načina. U sistemskoj teoriji, poduzeće je socio-ekonomski entitet čija je svrha razviti se u bolja stanja. Sastoji se od određenih dijelova koji svojom sinergijom poduzeću osiguravaju određene funkcije. U procesu planiranja poslovnih transformacija, cilj je pomoću upravljanja transformirati informacije u akcije te se kroz razvojnu napetost razviti u bolje stanje. U tom istom procesu, često se stvaraju problemi koji mogu biti jednostavni, komplicirani i kompleksni. U slučaju kompleksnih problema, strateškom planeru su na raspolaganju određeni modeli i metode koji smanjuju kompleksnost na nivo gdje stanje postaje komplicirano i u kojem je moguće donijeti odluku. Prije same odluke, potrebno je dijagnozom i prognozom unutarnjeg i vanjskog okruženja razviti alternative koje na adekvatan način rješavaju razvojnu napetost ili problem. Važnu ulogu u cijelom procesu posjeduju ljudski modaliteti svijesti koji moraju djelovati komplementarno kako bi se došlo do kvalitetne odluke. Dijelovi svijesti su: transpersonalno-intuitivni i racionalno-analitički. Prevelika usmjerenost bilo kojem modalitetu svijesti uzrokuje nekvalitetne odluke. Nakon odabira, odluka se implementira te nakon implementacije slijede ostali koraci. Kvalitativne metode odlučivanja su metode u kojima se koriste ne-matematički pristupi problemima i razvojnim napetostima kako bi se došlo do cilja te svoje postojanje deriviraju iz transpersonalno-intuitivnog modaliteta svijesti. Kvantitativne metode odlučivanja su metode u kojima se koristi matematički pristup problemima te svoje postojanje deriviraju iz racionalno-analitičkog modaliteta svijesti. Korištenje jedne ili druge metode ovisi o fokusu istraživanja.