Druga demografska tranzicija kao dio postranzicijske faze pokušava povezati i objasniti povezanost demografskih pokazatelja i pad fertiliteta sa drugim kulturnim, društvenim, ekonomskim, povijesnim i ostalim čimbenicima. Drugoj demografskoj tranziciji je prethodila prva (klasična) demografska tranzicija koju obilježava tranzicija sa visokih na niske stope nataliteta i mortaliteta. Pad mortaliteta pogotovo novorožđenčadi i djece se povezuje sa podizanjem životnog standarda, boljom higijenom i medicinskim napretkom. Pad nataliteta je povezan sa promjenom ideala vezanih uz željeni broj djece i zbog utjecaja modernizacije, seljenja sa sela u veće gradove, žene sve više rade izvan kuće i rastu troškovi „imanja“ djece. Prvu demografsku tranziciju obilježava pad fertiliteta povezan sa čimbenicima koji su usmjereni na uzdržavanje obitelji, dijete je bilo centar svijeta, dok drugu demografsku tranziciju obilježava pad fertiliteta povezan sa individualnošću, slobodom i samoaktualizacijom. Najznačajniji čimbenici koji su utjecali na smanjenje fertiliteta/nataliteta u drugoj demografskoj tranziciji u zapadni zemljama su povećanje prosječne dobi žena pri ulasku u brak i pri ražđanju prvog djeteta što skraćuje fertilno razdoblje, dulje školovanje, porast zaposlenosti žena, porast broja samohranih majki i porast udjela novih oblika zajednica i kohabitacija. Što se tiče analitičkih pokazatelja promjena stopa nataliteta i fertiliteta, ne može se ne primijetiti da su se tijekom 1960-ih godina desile promijene s visoke brojčane razine na nisku brojčanu razinu vitalnih stopa (nataliteta i mortaliteta) i da se sve to dešavalo usporedno s procesom modernizacije.