Kroz rad vidljiva je kronologija nastanka mirovinskog sustava, a nakon toga i drugog stupa obveznog mirovinskog osiguranja. Definirani su ciljevi koji su bili temelj nastanka drugog stupa. Kroz objašnjenja funkcioniranja drugog mirovinskog stupa, osobnog računa osiguranika te navođenja obveznih mirovinskih fondova između kojih osiguranici mogu birati pojašnjena je dinamika uplata i isplata mirovinskih iznosa. Prikazane su novosti nastale prilikom provođenja reforme 2014., kojih se zakonskih propisa OMF-ovi moraju pridržavati prilikom investiranja i općenitog poslovanja. U glavnom dijelu rada, strukturi ulaganja, vidljiva su 2 vremenska perioda ulaganja. To je vremensko razdoblje prije reforme 2014. te vremensko razdoblje nakon reforme 2014., gdje su uvedene A, B i C kategorije rizičnosti OMF-ova. Zbog automatizma smještanja osiguranika te umjerenosti rizika vidljiva je dominacija osiguranika u B kategoriji rizičnosti, što je prikazano neto vrijednošću imovine te brojem članova OMF-a. Analizom strukture ulaganja prije reforme došlo se do zaključka da su najzastupljenije vrijednosnice u portfelju domaće imovine bile državne obveznice s čak 81% udjela. U portfelju inozemne imovine prevladavale su dionice sa 60% te nakon toga otvoreni investicijski fondovi. Proučavanjem načina konstrukcije portfelja nakon reforme 2014. uočljivi su slični obrasci kod sva 4 obvezna mirovinska fonda. U strukturnoj analizi došlo se do zaključka da se kretanjem od A do C kategorije odnosno smanjenjem rizičnosti povećava udio državnih obveznica u portfelju te smanjuje zastupljenost dionica do te mjere, da su iz C kategorije u potpunosti izbačene.