| Abstract | Anomija je pojam koji označava poremećaj u prizivanju riječi iz mentalnog leksikona (Grossman,
2014). Ovaj deficit je često prisutan u različitim vrstama afazija, ali nije isključivo vezan uz njih
što znači da anomija dolazi i uz druge poremećaje koji nisu afazija. Ovaj diplomski rad će naglasak
imati na specifične anomije odnosno anomije specifičnih semantičkih kategorija gdje je
imenovanje u određenoj kategoriji potpuno narušeno, a u ostalim kategorijama nema nikakvih
poteškoća. Npr. jedan od najčešće pojavljivanih uzoraka je zasigurno pacijentov gubitak
konceptualnog znanja za kategoriju živih stvari (životinje, voće, itd.), dok kategorije neživih stvari
(alati, prijevozna sredstva, namještaj, itd.) ostaju netaknute (Samson & Pillon, 2003). Ovakvi
slučajevi postavljaju zahtjevna problemska pitanja o organizaciji konceptualnog znanja odnosno
mentalnog leksikona u našem mozgu/umu. Jedan je od glavnih ciljeva istraživanja koji se bave
ovom problematikom saznati koji organizacijski princip leži u pozadini našeg konceptualnog
znanja i upravo je proučavanje ovakvih slučajeva anomije specifične semantičke kategorije prvi
korak prema formiranju istinske slike o organizaciji konceptualnog znanja u umu. Nadalje,
nedostaci u semantičkom funkcioniranju, konkretnije imenovanju, mogu također baciti svjetlo na
strukturu mentalnog leksikona. Mentalni leksikon je komponenta gramatike koja sadrži sve
informacije – fonološke, morfološke, semantičke i sintaktičke – koje govornik zna o pojedinim
riječima i/ili morfemima (Emmorey & Fromkin, 1988). Postoje razni semantički modeli mentalnog
leksikona: Model hijerarhijske mreže, Model semantičkih obilježja, Model širenja aktivacije i još
mnogi drugi (''Mental lexicon'', 2021). U konačnici, neurofiziološki fenomen semantičkog deficita
specifične kategorije objekata uz potpuno uredno semantičko funkcioniranje ostalih kategorija
pruža empirijski temelj za postavljanje raznih teorija o tome kako je naše konceptualno znanje
organizirano unutar mozga (Capitani i sur., 2003) te nam može značajno osvijetliti put prema
novim spoznajama. |
| Abstract (english) | Anomia is a term denoting a disorder in the invocation of words from a mental lexicon (Grossman,
2014). This deficit is often present in different types of aphasia, but is not exclusively related to
them, meaning that anomia also occurs with other disorders other than aphasia. This thesis will
focus on specific anomias, i.e. anomias of specific semantic categories in which the naming of
things in a certain category is completely violated, while there are no difficulties occuring in other
categories. For example, one of the most common patterns is certainly the patient’s loss of
conceptual knowledge for the category of living things (animals, fruits, etc.), while the categories
of inanimate things (tools, means of transport, furniture, etc.) remain intact (Samson & Pillon,
2003). Such cases raise demanding problem questions about the organization of conceptual
knowledge and the mental lexicon in our brain/mind. One of the main goals of research dealing
with this issue is to find out which organizational principle lies behind our conceptual knowledge
and studying cases of anomia of a specific semantic category is the first step towards better
understanding the organization of conceptual knowledge in the mind. Furthermore, the
shortcomings in semantic functioning, more specifically naming things, can also shed light on the
structure of the mental lexicon. The mental lexicon is a component of grammar that contains all
the information - phonological, morphological, semantic and syntactic - that the speaker knows
about individual words and/or morphemes (Emmorey & Fromkin, 1988). There are various
semantic models of the mental lexicon: the Hierarchical Network Model, the Semantic Features
Model, the Spreading Activation Model, and many more ("Mental Lexicon", 2021). Ultimately,
the neurophysiological phenomenon of semantic deficit of a specific category of objects along
with the perfectly orderly semantic functioning of other categories provides an empirical basis for
setting various theories about how our conceptual knowledge is organized within the brain
(Capitani et al., 2003) and can significantly illuminate the path to new knowledge. |
