Osobe s invaliditetom su neiskorišteni izvor ljudskih potencijala na suvremenom tržištu rada (Lengnick-Hall, Gaunt i Kulkarni, 2008). Većina istraživanja u području profesionalne rahabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom je orijentirana na procese koji dovode do pronalaska posla. Proces zapošljavanja za osobu s invaliditetom ne završava pronalaženjem posla. Kako navodi Rački (1997), važno je da zaposlenik s invaliditetom može zadržati posao i napredovati u karijeri. Faza zapošljavanja koja započinje pronalaskom posla naziva se faza radne integracije (McKinney i Swartz, 2019). Postojeća istraživanja pokazuju da se osobe s invaliditetom susreću s brojnim problemima na radnom mjestu kao što su stigmatizacija, diskrminacija i neadekvatni radni uvjeti (Colella, 1994; Neal – Boylan, 2012; Fevre, Robinson, Lewis i Jones, 2013). Navedene poteškoće mogu rezultirati konfliktima sa suradnicima i napuštanjem posla. Radna klima je percepcija organizacijskog konteksta s obzirom na njegove opće ili specifične dimenzije (Bricout, 1998). Radna klima je povezana s brojnim, važnim posljedicama za organizaciju ili pojedince (Kuenzi i Schminke, 2009). Istraživanja radne klime omogućavaju identificiranje poteškoća povezanih s integracijom osoba s invaliditetom na radno mjesto, stvaranje organizacijskih uvjeta za inkluziju zaposlenika s invaliditetom te usklađivanje strategija i postupaka za postizanje inkluzije s organizacijskim cilljevima (Rudstam, 2016). Cilj ovog preglednog rada je objediniti spoznaje o radnoj klimi u poduzećima koja zapošljavaju osobe s invaliditetom i predstaviti rezultate istraživanja procjene radne klime u poduzećima koja zapošljavaju osobe s invaliditetom.