| Abstract | Djeca s višestrukim oštećenjima mogu za posljedicu imati različite probleme u području motoričkog, kognitivnog, emocionalnog i socijalnog funkcioniranja. Kao jedan od prediktora neurološkog razvoja, ali i mogućih razvojnih poremećaja može biti prisutnost abnormalno spontano generiranih pokreta. Isto tako korištenje određenih terapijskih intervencija usmjerenih na induciranje normalnih spontano generiranih pokreta može utjecati na smanjenje pojavnosti određenih odstupanja u psihomotornom razvoju. U tu svrhu definiran je cilj ovog rada koji se odnosi na primjenu terapije pokretom i plesom u svrhu poticanja normalnog spontano generiranog pokreta te posljedično motoričkog, kognitivnog, emocionalnog i socijalnog razvoja. U istraživanju je sudjelovao jedan ispitanik, djevojčica kronološke dobi od 6 godina. Sudionik je odabran namjernim uzorkovanjem, a kriterij je bio da bude dijete s višestrukim teškoćama uključeno u individualnu terapiju pokretom i plesom. Metodom opservacije analizirane su video snimke kao i terapijski program koji se provodio uživo. Na taj su način dobiveni podaci kroz tri faze terapije: inicijalnu, medijalnu i završnu fazu. Od strane autora istraživanja kreiran je multidimenzionalni test „Lista za analizu pokreta“ s ciljem prikupljanja podataka u svrhu analize korištenih intervencija i sustava procjene. Test sadrži sustav procjene od ukupno 59 varijabli podijeljenih u 11 područja: osnovni koncept tijela, obrasci pokreta, kontinuitet dinamičkog sustava, mehanizam pokreta, dinamika i kvaliteta pokreta, effort, razina u prostoru, dominanti smjerovi, kinesfera, kvaliteta komunikacije i izražavanje emocija. Na temelju analize sustava procjene korištenog u ovom istraživanju može se zaključiti da su se najznačajnije promjene dogodile u područjima: kontinuitet dinamičkog sustava, mehanizam pokreta, dinamika i kvaliteta pokreta, effort i kvaliteta komunikacije. Provedeno istraživanje upućuje na slojevitost i složenost primjene terapije pokretom i plesom kod djece s višestrukim teškoćama, međutim generalizacija učinkovitosti nije moguća budući je terapijski program proveden na uzorku od jednog djeteta i prilagođen njegovom specifičnom psihofizičkom statusu i individualnim potrebama. Iz tog je razloga potrebno provesti daljnja istraživanja na većem broju sudionika sa sustavno definiranim sadržajima terapijskog programa i kriterijima sustava procjene. |
| Abstract (english) | Children with multiple impairments can have different problems in the area of motor, cognitive, emotional and social functioning. One of the predictors of neurological development and possible developmental disorders can be the presence of abnormal spontaneously generated movements. Likewise, using certain therapeutic interventions aimed at inducing normal spontaneously generated movements can affect the reduction of the incidence of certain deviations inpsychomotor development. Based on this, the defined goal of the work refers to the application of movement and dance therapy for normalizing spontaneous generated movement and consequently motor, cognitive, emotional and social development. There was one respondent who participated in the research - a girl at the chronological age of 6 years. The participant was selected by purposive sampling, and the criteria was being a child with multiple disabilities involved in individual movement and dance therapy. The observational method was used to analyse the video recordings as well as the therapeutic program that was carried out live. In this way, data was obtained through three phases of therapy: initial, medial and final. The author of the research created a multidimensional test „Movement Analysis List“ which aim was collecting data for analysing using interventions and assessment systems. The test contains an assessment system with total of 59 variables divided into 11 areas: basic concept of the body, movement patterns, continuity of the dynamic system, movement mechanism, dynamics and quality of movement, effort, level in space, dominant directions, kinesphere, quality of communication and expression of emotions. Based on the analysis of the evalution system used in this research, it can be concluded that the most significant changes occured in the following areas: continuity of the dynamic system, movement mechanism, dynamics and quality movement, effort and quality of communication. The conducted research pointed out layering and complexity of the application of movement and dance therapy in children with multiple disabilities, however generalization of effectiveness is not possible since the therapeutic program was conducted on a sample of one child and adapted to child's specific psychophysical status and individual needs. For this reason, it is necessary to conduct further research on a larger number of participants with systematically defined contents of the therapeutic program and criteria of the assessment system. |
