Cilj istraživanja je ispitati uspješnost izvansudske nagodbe u 2015. godini u Republici Hrvatskoj uvidom u proces i ishod te posebne obveze. Shodno tome, u radu je predstavljen model restorativne pravde (izvansudska nagodba) koji je razvijen po uzoru na austrijski i njemački model, a primjenjuje se u prethodnom postupku prema maloljetnim i mlađim punoljetnim počiniteljima kaznenih djela, unazad 15 godina kod nas. Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku od 110 počinitelja (osumnjičenika) kaznenih djela koji su tijekom 2015. godine sudjelovali u procesu izvansudske nagodbe. Podaci su prikupljeni pomoću Upitnika koji je kreiran u svrhu dobivanja informacija o ključnim aspektima izvansudske nagodbe, odnosno o obilježjima osumnjičenika, počinjenog kaznenog djela, tijeka procesa izvansudske nagodbe te njegovog ishoda, odluke državnog odvjetništva po završetku procesa te povrat, odnosno recidivizam osumnjičenika. Obrada i analiza podataka izvršena je putem kvantitativne metodologije, točnije deskripcijom podataka. Rezultati istraživanja ukazuju na poštivanje zakonsko-stručnih kriterija za primjenu procesa izvansudske nagodbe koja je u skoro svim slučajevima naložena kao samostalna posebna obveza. Također se pokazalo da u u većini slučajeva ili gotovo svi mladi preuzimaju odgovornost za počinjeno kazneno djelo, iskazuju žaljenje za isto te po prvom pozivu/kontaktu s posrednikom dobrovoljno pristaju na sudjelovanje u procesu s ciljem djelovanja u smjeru popravka ili nadoknade štete nastale počinjenjem kaznenog djela. O spremnosti sudionika na aktivno sudjelovanje u tom procesu i želju za popavkom/nadoknadom učinjenog pokazuju i odluke državnih odvjetnika o nepokretanju kaznenog postupka, neovisno o konačnom ishodu procesa. Uspješnost izvansudske nagodbe može se promatrati kroz postignuti sporazum u 68% slučajeva te u odnosu na recidivizam, odnosno nepostojanje recidivizma mladih koji su tijekom 2015. godine sudjelovali u procesu izvansdske nagodbe uz ogradu da je riječ o ograničenom vremenskom razdobolju.