Abstract | Cyberbullying je naziv za nasilje koje se odvija putem interneta i kao takvo uključuje korištenje nekog oblika tehnologije, odnosno interneta. Premda se radi o obliku virtualnog nasilja, postoji neravnoteža moći između počinitelja i žrtve jer je u većini slučajeva počinitelj anoniman, što otežava razotkrivanje njegovog identiteta. Ponavljanje te kontinuirana prijetnja još je jedan element cyberbullyinga, uz veći opseg publike nego kod običnog nasilja, budući da je internet mjesto stalnog i bržeg protoka informacija pa se glasine mnogo brže šire. Nadalje, puno je teže izaći iz ovakve vrste nasilja budući da je internet stalno dostupan i zapravo ne nudi sigurno utočište (kao što je primjerice dom kod nekih drugih oblika nasilja). Primarna svrha cyberbullyinga je nanijeti štetu i bol drugoj osobi, bila ona emocionalna ili fizička.
Nasilje preko interneta može se javiti u mnogo različitih oblika poput vrijeđanja porukama, širenja glasina, objavljivanja neistina, lažnog predstavljanja, krađe lozinka, slanje, primanje te prosljeđivanje nečijih ekscplicitnih fotografija ili videozapisa, zatim mamljenje djece na pornografske sadržaje radi zadovoljavanja spolnih potreba ili se mogu javiti zastrašivanje i razne prijetnje. Zbog specifičnih obilježja ovakvog tipa nasilja, puno teže ga je uočiti kao i spriječiti. Napredovanjem interneta i tehnologije, otvaraju se nove mogućnosti za počinitelje ovakve vrste nasilja. Cilj ovog rada je prikazati prevalenciju i učestalost iskustva viktimizacije djece i mladih na internetu proučavanjem domaće i inozemne literature te različitih istraživanja na ovu temu, kao i teorija koje objašnjavaju vjerojatnost razvoja nasilnog ponašanja, odnosno iskustva viktimizacije u cyber prostoru. Također će se prikazati i kaznenopravni elementi postupanja prema počiniteljima/žrtvama cyber nasilja u Hrvatskoj. Završni dio rada usmjerit će se na preventivne i tretmanske intervencije namijenjene sprječavanju elektroničkog nasilja te davanju podrške žrtvama. |
Abstract (english) | Cyberbullying is the term used to describe violence perpetrated via the internet and as such involves the use of some art of technology, i.e. the internet. While it is art of virtual violence, there is art of imbalance of power between the perpetrator and the victim since, in most cases, the perpetrator remains anonymous, making it difficult to uncover their identity. Repetition and continuous threat are additional elements of cyberbullying. There is larger audience compared to regular violence due to the internet's constant and rapid flow of information, allowing rumors to spread quickly. Furthermore, escaping from this type of violence is much harder as the internet is always accessible and doesn't offer a safe haven (unlike some other forms of violence, such as being able to seek refuge at home). The primary purpose of cyberbullying is to cause harm and pain to another person, whether emotional or physical.
Online violence can take various forms, such as sending offensive messages, spreading rumors, publishing falsehoods, impersonation, password theft, sending, receiving, or forwarding explicit photos or videos, luring children into pornographic content for sexual gratification, or using intimidation and various threats. Due to the specific characteristics of this type of violence, it is more challenging to detect and prevent. As the internet and technology advance, new opportunities arise for perpetrators of this type of violence. The aim of this paper is to present the prevalence and frequency of victimization experiences of children and youth on the internet by studying domestic and foreign literature, various research on this topic, as well as theories explaining the likelihood of developing violent behavior or experiencing victimization in the cyber space. It will also portray the criminal elements of dealing with perpetrators/victims of cyber violence in Croatia. Art of this paper will focus on preventive and treatment interventions aimed at preventing electronic violence and providing support to victims. |