| Abstract | Komunikacija je osnovno i neotuđivo ljudsko pravo. No, ako je osoba negovoreća, kako može ostvariti ovo svoje „osnovno i neotuđivo“ ljudsko pravo? Jedna trećina autističnih osoba govorni jezik koristi u vrlo ograničenom repertoaru ili ga uopće ne koristi, odnosno negovoreći su. Iz ovakvih tvrdnji nužno proizlazi pitanje: je li navedeno pravo ekskluzivno govorećim osobama?
Odgovor je jednostavan: ne! Komunikacija nikako ne smije biti, niti je, privilegija određene grupacije. Komunikacija podrazumijeva puno više od korištenja govornog jezika. Osobe sa složenim komunikacijskim teškoćama, odnosno one osobe koje, neovisno o vrsti teškoća, imaju teškoće u verbalnoj, odnosno govornoj komunikaciji i razumijevanju jezika, komunikaciju mogu ostvariti korištenjem augmentativne i alternativne komunikacije (AAK).
Nažalost, vidimo da danas, još uvijek, mnoga autistična djeca i odrasli, s naglaskom na osobe s većim stupnjem potrebe za podrškom, ostaju bez AAK intervencije, na taj se način sustavno grubo narušava njihovo osnovno ljudsko pravo, pravo na komunikaciju. Augmentativna i alternativna komunikacija (AAK) u hrvatskom jeziku poznata je još i pod pojmom potpomognuta komunikacija (PK). Definicija kaže da AAK obuhvaća sve načine komunikacije, osim govora, pomoću kojih se pojedincu omogućava funkcionalna i učinkovita komunikacija. No, kako dolazimo do sustava AAK koji odgovara osobitostima pojedinca, njegovim snagama i potrebama? Sveobuhvatna procjena temelj je u odabiru sustava AAK, ona podrazumijeva prikupljanje informacija i procjenu vještina kroz višestruku kombinaciju formalnih i neformalnih metoda. Nažalost, u svijetu, a pogotovo u Hrvatskoj, nailazimo na nedostatak stručnih znanja i usklađenosti stručnjaka pri ovom procesu procjene. Neizmjerno je važno naglasiti kako u kontekstu AAK ne postoji prestara osoba ili osoba s „preniskim“ kompetencijama. Svaka osoba sa složenim komunikacijskim potrebama, neovisno o njezinim individualnim karakteristikama, može imati koristi od AAK.
Cilj ovog rada bio je ilustrirati proces sveobuhvatne procjene augmentativne i alternativne komunikacije, na primjeru odrasle autistične osobe s većim stupnjem potrebe za podrškom, te zabilježiti implikacije za praksu kao smjernice i pomoć praktičarima koji će se susretati s procesom procjene AAK. Proces je ilustriran kroz prikaz korištenih metoda za prikupljanje podataka i procjenu vještina te prikaz rezultata dobivenih istima. Nadalje, prikazana je interpretacija dobivenih rezultata u kontekstu AAK, izdvojene su temeljne preporuke te je prikazan proces usklađivanja značajki sustava i individualnih karakteristika korisnika. Implikacije za praksu zabilježene su na temelju uvida u literaturu i samog procesa procjene. Također, u radu je prikazan proces individualizacije sustava AAK na temelju preporuka te je sažeto prikazana faza implementacije sustava. |
| Abstract (english) | Communication is a basic and inalienable human right. But if a person is nonspeaking, how can they exercise this "basic and inalienable" human right? One third of autistic people use spoken language in a very limited repertoire or do not use it at all, that is, they are nonspeaking. The question necessarily arises from such claims: is the said right exclusive to speaking persons?
The answer is simple: no! Communication mustn't be, nor is it, the privilege of a certain group. Communication involves much more than using spoken language. People with complex communication needs, i.e. those people who, regardless of the type of difficulties, have difficulties in verbal or speech communication and language comprehension, can achieve communication using augmentative and alternative communication (AAC).
Unfortunately, we see that today, still, many autistic children and adults, with an emphasis on people with a higher level of need for support, remain without AAC intervention, in this way their basic human right, the right to communication, is systematically and grossly violated. Augmentative and alternative communication (AAC) is also known in the Croatian language as assisted communication. The definition says that AAK includes all means of communication, except speech, which enable an individual to have functional and effective communication. But how do we get to the AAC system that matches the characteristics of the individual, his strengths and needs? A comprehensive assessment is the basis for choosing an AAC system, it involves gathering information and assessing skills through a multiple combination of formal and informal methods. Unfortunately, in the world, and especially in Croatia, we encounter a lack of expert knowledge and coordination of experts in this assessment process. It is extremely important to emphasize that in the context of AAC there is no such thing as a person who is too old or a person with "too low" competencies. Any person with complex communication needs, regardless of their individual characteristics, can benefit from AAC.
The aim of this paper was to illustrate the process of a comprehensive assessment of augmentative and alternative communication, on the example of an adult autistic person with a higher level of need for support, and to note the implications for practice as guidelines and help for practitioners who will encounter the AAC assessment process. The process is illustrated through the presentation of the methods used for data collection and assessment of skills, as well as the presentation of the results obtained from the same. Furthermore, the interpretation of the obtained results in the context of AAC is presented, basic recommendations are highlighted, and the feature matching process of system and individual user characteristics is presented. Implications for practice are noted based on the literature review and the assessment process itself. Also, the paper presents the process of individualization of the AAK system based on recommendations and summarizes the phase of the system. |
