| Abstract | Vršnjačko nasilje često je istraživana tema koja privlači veliku pažnju medija, stručnjaka koji se bave djecom imladima te same djece i njihovih roditelja. Jedna od najčešćih definicija koja se koristi u ovom području je Olweusova (1998) definicija vršnjačkog nasilja prema kojoj se ono definira kao određeno ponašanje djece koje uključuje namjerno negativno postupanje, nanošenje štete drugom djetetu, obilježje opetovanosti te prisutnost neravnoteže snaga između djeteta koje čini i onoga koje doživljava takvo ponašanje. S obzirom da se vršnjačko nasilje može očitovati na različite načine, postoji više oblika koje možemo razlikovati; fizičko, verbalno, relacijsko, seksualno, ekonomsko i kulturalno, a posredstvom elektroničkih medija ono se sve više širi i na virtualni prostor pri čemu nastaje nova vrsta nasilja - elektroničko nasilje. Bez obzira na oblik, svako nasilje može imati ozbiljne posljedice, kako za počinitelje, tako i za žrtve vršnjačkog nasilja, a neke od najčešćih su manifestacije internaliziranih i eksternaliziranih problema u ponašanju, dok dugotrajna izloženost nasilju može dovesti i do samoubojstva. Cilj ovoga rada je ponuditi pregled rezultata recentnih istraživanja učinkovitosti programa i strategija prevencije vršnjačkog nasilja. Uz to, bit će prikazani učinkoviti inozemni preventivni programi na univerzalnoj, selektivnoj i indiciranoj razini. U radu će biti prikazani teorijski pristupi objašnjavanju nasilja, definirat će se vršnjačko nasilje te će biti prikazani različiti oblici vršnjačkog nasilja, uloge koje sudionici nasilja mogu preuzeti, prevalencije u različitim zemljama, kao i sami uzroci i posljedice vršnjačkog nasilja. Nadalje, bit će prikazane učinkovite preventivne smjernice te obilježja učinkovitih programa prevencije vršnjačkog nasilja. |
| Abstract (english) | Peer violence is a frequently researched topic that garners significant attention from experts working with children, the media, as well as children and their parents. One of the most common definitions used in this field is the definition of peer violence by Olweus (1998), which defines it as intentional negative behavior, causing harm to another child, characterized by repetition and an imbalance of power between the child perpetrating the violence and the one experiencing such behavior. Since peer violence can manifest in various ways, there are multiple forms that can be distinguished: physical, verbal, relational, sexual, economic, and cultural. Through electronic media, it is increasingly extending into the virtual space, giving rise to a new type of violence - electronic violence. Regardless of the form, every act of violence can have serious consequences for both perpetrators and victims of peer violence. Some of the most common manifestations include internalized and externalized behavioral problems, while prolonged exposure to violence can even lead to suicide. The aim of this paper is to provide an overview of recent research results on the effectiveness of programs and strategies for preventing peer violence. Additionally, effective foreign prevention programs at universal, selective, and indicated levels will be presented. The paper will explore theoretical approaches to explaining violence, define peer violence, and describe different forms of peer violence, the roles that participants in violence can assume, prevalence rates in different countries, as well as the causes and consequences of peer violence. Furthermore, effective prevention guidelines and characteristics of successful peer violence prevention programs will be discussed. |
