Poremećaj iz spektra autizma (PSA) neurorazvojni je poremećaj čiji dijagnostički kriteriji uključuju postojane teškoće u socijalnoj komunikaciji i socijalnoj interakciji u višestrukim kontekstima, a prate ih ograničeni i ponavljajući oblici ponašanja, interesa i aktivnosti. Kognitivna se kontrola veže uz pojam izvšnih funkcija, a to je mehanizam koji pomaže čovjeku nositi se s velikim brojem mogućnosti ponašanja koje se u određenoj situaciji mogu odabrati, odnosno usmjerava misli i djela ovisno o unutarnjim ciljevima. Osobe sa PSA-om pokazuju teškoće kako izvršnih funkcija, tako i kognitivne kontrole. Neurobiološki nalazi pokazuju slabiju aktivaciju desne prefrontalne te desne cingularne moždane kore tijekom zadataka kognitivne kontrole kod osoba sa PSA-om, koja se nadomješta prekomjernom aktivacijom u lijevoj moždanoj polutci. Ove osobitosti mozgovnog funkcioniranja osoba sa PSA-om povezane su s ograničenim i ponavljajućim ponašanjima koje one pokazuju, odnosno koja su jedan od dijagnostičkih kriterija poremećaja. Sličnosti ovih ponašanja u kliničkoj slici PSA-a i drugih poremećaja ne može se objasniti posve jednakom neurobiološkom osnovom. Ograničena i ponavljajuća ponašanja su, prema samim osobama sa PSA-om, funkcionalna i svrhovita. Stoga cilj stručne podrške ne bi trebao biti njihovo cjelokupno uklanjanje. Ona mogu biti iskorištena u usmjeravanju prema razvoju socijalnih i komunikacijskih vještina te onih potrebnih za samostalno funkcioniranje. Jedan od važnih ciljeva stručne podrške je pobuđivanje prihvaćanja i razumijevanja okoline za takva ponašanja. Zato je neophodno podići interes i razumijevanje konstrukta kognitivne kontrole i njegovih bihevioralnih manifestacija.