| Abstract | Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi postoje li razlike u socio-emocionalnim kompetencijama, roditeljskom ponašanju i obiteljskim aktivnostima između gluhe i nagluhe djece osnovnoškolske dobi i njihovih čujućih vršnjaka. Također je cilj bio utvrditi povezanost varijabli kod svake od skupina zasebno. Uzorak je uključivao roditelje 56-oro djece u dobi 7-14 godina, od kojih su dvadesetosmero bili roditelji gluhih i nagluhih učenika, a dvadesetosmero roditelji učenika tipičnog razvoja, s područja Republike Hrvatske. Ispitanici su bili birani metodom slučajnog uzorkovanja, a podatci za istraživanje prikupljeni su putem online anketnog upitnika. Korišteni su mjerni instrumenti „Devereux Student Strenghs Assesment“ (DESSA), Upitnik roditeljskog ponašanja (URP-29) i Upitnik obiteljskih aktivnosti.
Rezultati istraživanja pokazuju da ne postoji globalna razlika u socio-emocionalnim kompetencijama, roditeljskim ponašanjima i obiteljskim aktivnostima između gluhih i nagluhih učenika osnovnoškolske dobi i njihovih čujućih vršnjaka. Ipak, pronađene razlike na podskalama mjernih instrumenata govore nam da skupina gluhe i nagluhe djece imaju manju samosvijest od skupine čujućih vršnjaka, te da se njihovi roditelji prema njima ophode s višom razinom restriktivne kontrole, nego roditelji djece tipičnog razvoja. Nadalje, što se tiče povezanosti među varijablama, češće sudjelovanje gluhe i nagluhe djece u obiteljskim aktivnostima povezano je s boljim roditeljskim znanjem o djetetovim aktivnostima, s većom razinom samoupravljanja i cilju usmjerenog ponašanja, većom odgovornošću za svoje postupke te optimističnijim razmišljanjem. Kod djece tipičnog razvoja, češće sudjelovanje u obiteljskim aktivnostima bilo je povezano s boljom roditeljskom podrškom i većom razinom autonomije te roditeljskim znanjem. Također, bolje socio-emocionalne kompetencije gluhe i nagluhe djece osnovnoškolske dobi povezane su s toplijim i bliskijim odnosom između njih i njihovih roditelja, boljom roditeljskom podrškom te s većim stupnjem autonomije djeteta, dok se veća restriktivnost u odgoju i korištenje kažnjavanja kao oblika odgojne metode povezuje s lošijim socio-emocionalnim kompetencijama. Navedeni rezultati ukazuju na potrebu za podrškom i širenjem znanja gluhoj i nagluhoj djeci, no i njihovim roditeljima, o važnosti razvoja primjerenih socio-emocionalnih kompetencija koje će djeci pomoći u daljnjem osobnom i profesionalnom razvoju. |
| Abstract (english) | The aim of this research was to determine whether there are differences in socio-emotional competencies, parental behavior, and family activities between deaf and hard-of-hearing children of elementary school age and their hearing peers. Additionally, the goal was to establish the connection between variables in each group separately. The sample included parents of 56 children aged 7-14 years, of whom 28 were parents of deaf and hard-of-hearing students, and 28 were parents of typically developing students from the Republic of Croatia. Participants were selected using a random sampling method, and data for the research were collected through an online survey questionnaire. The measuring instruments used were the "Devereux Student Strengths Assessment" (DESSA), the Parental Behavior Questionnaire (URP-29), and the Family Activities Questionnaire.
The results of the research indicate that there are no global differences in socio-emotional competencies, parental behaviors, and family activities between deaf and hard-of-hearing elementary school students and their hearing peers. However, the identified differences in the subscales of the measurement instruments suggest that the group of deaf and hard-of-hearing children has lower self-awareness than their hearing peers, and that their parents exhibit a higher level of restrictive control compared to the parents of typically developing children. Furthermore, regarding the connections among variables, the more frequent participation of deaf and hard-of-hearing children in family activities is associated with better parental knowledge about the child’s activities, higher levels of self-management and goal-directed behavior, greater responsibility for their actions, and more optimistic thinking. In typically developing children, more frequent participation in family activities was associated with better parental support, higher levels of autonomy, and parental knowledge. Additionally, better socio-emotional competencies in deaf and hard-of-hearing elementary school children are linked to warmer and closer relationships with their parents, better parental support, and greater degrees of child autonomy, while higher restrictiveness in parenting and the use of punishment as a form of disciplinary method are associated with poorer socio-emotional competencies. These results highlight the need for support and knowledge expansion for deaf and hard-of-hearing children, as well as for their parents, regarding the importance of developing appropriate socio-emotional competencies that will assist children in their further personal and professional development. |
