| Abstract | Ljudi i životinje povezani su od samih početaka čovječanstva. Uočavanje emocionalnih, fizioloških i bihevioralnih dobrobiti životinja na ljude dovelo je do razvoja terapijskih intervencija potpomognutih životinjama. U današnje se vrijeme koriste u raznim okruženjima poput bolnica, odgojno-obrazovnih ustanova, zatvora te u sklopu psihoterapija. Istraživanja su pokazala kako brojne populacije mogu doživjeti dobrobit od intervencija potpomognutih životinjama, uključujući osobe s poremećajem iz spektra autizma, poremećajima raspoloženja i drugim psihijatrijskim poremećajima, Alzheimerovom bolesti, afazijom, malignim
oboljenjima, itd. Intervencije potpomognute životinjama dijele se na različite aktivnosti i terapije potpomognute životinjama, a koristi se čitav niz treniranih životinja koje su prošle edukaciju. Terapijski pas je najčešće korištena životinja u intervencijama potpomognutim životinjama. Njegove urođene karakteristike poput privrženosti ljudima i lakoće dresiranja te utjecaj na fizičko i emocionalno zdravlje značajna su predispozicija za korištenje u terapeutske svrhe. Uz prikladnu obuku terapijski pas se može koristiti u raznim terapijskim postupcima, pa tako i u edukacijsko-rehabilitacijskim. Može imati pasivnu i aktivnu ulogu, a
cilj njegovog uključivanja jest stvaranje sigurnog i opuštenog okruženja, snažnije povezivanje terapeuta i korisnika te postizanje emocionalnih, socijalnih, fizioloških, kognitivnih i bihevioralnih učinaka. Pritom je prilikom terapija potpomognutih psima važno je osigurati dobrobit psa i korisnika te voditi računa o mogućim kontraindikacijama. Osobama s motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima potrebna je podrška multidisciplinarnog tima za uspješno svakodnevno funkcioniranje, te je stoga definiran cilj ovog rada koji se odnosio na ispitivanje utjecaja primjene terapijskog psa u rehabilitaciji osoba s motoričkim
poremećajima i kroničnim bolestima. Pregledom recentne literature i znanstvenih istraživanja utvrđeno je da primjena terapijskog psa pas može stimulirati razvoj motoričkih, socijalnih i komunikacijskih vještina u navedenoj populaciji korisnika. Pridonosi razvoju samopouzdanja i autonomije te ima značajnu ulogu u motivaciji djece i odraslih za izvođenje aktivnosti. Ova
vrsta terapijskog pristupa pridonosi smanjenju emocionalnog distresa, potiče osjećaje ugode, razvija socijalne vještine i općenito podržava kvalitetu života. Iako rezultati istraživanja potkrjepljuju primjenu terapija potpomognuta psom, kao komplementarnog pristupa uz ostale standardne terapijske intervencije, potrebna su daljnja znanstvena i empirijska istraživanja kako bi se utvrdila njihova znanstvena utemeljenost i koncipirali praktični protokoli prilagođeni specifičnim i individualnim potrebama osobama s motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima. |
| Abstract (english) | Humans and animals have been connected since the very beginning of humanity. Recognizing the emotional, physiological, and behavioral benefits of animals on humans has led to the development of animal-assisted therapeutic interventions. Nowadays, these interventions are used in various settings such as hospitals, educational institutions, prisons,
and as part of psychotherapy. Research has shown that numerous populations can benefit from animal-assisted interventions, including people with autism spectrum disorder, mood disorders and other psychiatric conditions, Alzheimer's disease, aphasia, malignant diseases, and more. Animal-assisted interventions are divided into different activities and therapies, and a range of trained animals that have undergone education is used. The therapy dog is the most
used animal in animal-assisted interventions. Its inherent characteristics, such as attachment to humans and ease of training, as well as its impact on physical and emotional health, make it a significant candidate for therapeutic purposes. With appropriate training, a therapy dog can be used in various therapeutic procedures, including educational and rehabilitation contexts. It can have both passive and active roles, and the goal of its involvement is to create a safe and
relaxed environment, strengthen the connection between a therapist and a client, and achieve emotional, social, physiological, cognitive, and behavioral effects. During dog-assisted therapies, it is important to ensure the well-being of both the dog and the client and to consider possible contraindications. People with motor disorders and chronic illnesses need support from a multidisciplinary team for successful everyday functioning, which is why the aim of this paper was to examine the impact of using therapy dogs in the rehabilitation of individuals with motor disorders and chronic illnesses. A review of recent literature and scientific research has found that the use of therapy dogs can stimulate the development of
motor, social, and communication skills in the aforementioned user population. It contributes to the development of self-confidence and autonomy and plays a significant role in motivating children and adults to perform activities. This type of therapeutic approach helps reduce emotional distress, promotes feelings of comfort, develops social skills, and generally
supports quality of life. Although research results support the use of dog-assisted therapy as a complementary approach alongside other standard therapeutic interventions, further scientific and empirical research is needed to establish their scientific basis and to design practical protocols tailored to the specific and individual needs of people with motor disorders and chronic illnesses. |
