Kritično razdoblje za djecu oboljelu od šećerne bolesti upravo je rana školska dob, kada se djeca na neki način odvajaju od roditelja, te započinje njihova samostalna briga o šećernoj bolesti i kontroli iste. Ciljevi ovog istraživačkog rada odnose se na provedbu i evaluaciju programa kreativnih terapija i njihovog utjecaja na dječje negativne osjećaje prema bolesti, viđenje samokontrole, strah te poboljšanje uspješnosti oboljele djece u socijalnim aspektima života. Također, jedan od ciljeva bio je provedbom kreativnih radionica u osnovnim školama, poboljšati svjesnost vršnjaka i učitelja o šećernoj bolesti, te na taj način omogućiti oboljeloj djeci zdrav socijalni razvoj. Uzorak ispitanika obuhvatio je raspoloživi uzorak djece u dobi 6 do 12 godina oboljele od šećerne bolesti tip I (n= 4) i skupinu njihovih zdravih vršnjaka (n=84). Svi ispitanici su učenici jedne od 5 osnovnih škola na području Virovitičko-podravske županije. Također, evaluirane su radionice provedene u osnovnim školama iz perspektive učiteljica razredne nastave, te djece oboljele od šećerne bolesti tipa I. Rezultati obrađeni kvantitativnom metodologijom ukazuju na pozitivnu promjenu na svim varijablama upitnika za ispitivanje svjesnosti osnovnoškolske populacije o šećernoj bolesti. Kvalitativnom analizom podataka dobivene su sljedeće smjernice: Osnivanje centra za psihosocijalnu podršku na lokalnoj razini, veće uključivanje edukacijskih rehabilitatora u sustavu zdravstva i socijalne skrbi, sustavna edukacija zaposlenika i učenika osnovnih škola o kroničnim bolestima, organiziranje edukativno-kreativnih radionica o šećernoj bolesti, otvaranje prostora za korištenje art/ekspresivnih i kreativnih tehnika u sustavu odgoja i obrazovanja kroz unaprjeđenje kurikuluma.