U razvijenim zemljama svijeta, glaukom predstavlja treći najčešći uzrok oštećenja vida. Obzirom na trendove starenja populacije i činjenice da je starija dob predstavlja jedan od najvećih čimbenika rizika za razvoj glaukoma, svjetska istraživanja se slažu u projekcijama rasta populacije osoba s glaukomom i posljedično oštećenjem vida. Uz specifičnu kliničku sliku koja uključuje izostanak simptoma u ranoj fazi, glaukom se često ne dijagnosticira pravovremeno. Osim fizioloških i strukturalnih promjena u oku, funkcionalno glaukom oštećuje vidno polje što izaziva različite poteškoće u svakodnevnom životu. Za procjene razvoja glaukoma najčešće se koriste skale temeljene na nekoliko parametara, od kojih je jedan od važnijih generalni pokazatelj oštećenja vidnog polja. Cilj istraživanja je bio ispitati postoji li povezanost samoprocjenjene kvalitete života povezane s vidom i oštećenja vidnog polja uz pretpostavku da veće oštećenje vidnog polja negativno utječe na kvalitetu života. Također, jedan od ciljeva je bio utvrditi postoje li razlike u samoprocjenjenoj kvaliteti života između grupa ispitanika obzirom na stupanj oštećenja vida, kao i obzirom na neke demografske karakteristike. U istraživanju je sudjelovalo 74 ispitanika Kabineta za glaukoma Kliničkog bolničkog centra „Sestre milosrdnice“. Svi ispitanici su imali vidnu oštrinu ≥ 0.5 i nalaz perimetrije na Octopus Visual Field perimetru unutar 3 mjeseca, te su imali dijagnoze glaukoma i očne hipertenzije. U istraživanju je korišten Opći upitnik za prikupljanje socioemografskih i podataka o statusu vida i općeg zdravlja posebno konstruiran za potrebe ovog istraživanja, NEI – 39 upitnik vizualnog funkcioniranja koji je razvio Nacionalni institut za vid Sjedinjenih Američkih Država te rezultati testa vidnog polja na Octopus Visual Field perimetru. Rezultati su pokazali razlike u kvaliteti života između ispitanika s različitim stupnjevima oštećenja vidnog polja. Također, dobivene su razlike u kvaliteti života obzirom na spol. Obzirom na veliku varijabilnost rezultata, nije donesen jednoznačni zaključak o povezanosti kvalitete života i stupnja oštećenja vidnog polja u različitim područjima svakodnevnog života. Kako bi se isključili utjecaji dodatnih čimbenika potrebno je provesti daljnja istraživanja na većem uzorku ispitanika instrumetarijem koji će bolje utvrditi razlike u kvaliteti života. Rezultati ovog istraživanja ukazuju na potrebu uključivanja samoprocjene kvalitete života u redovnu kliničku praksu kako bi pristup pacijentu i liječenje bilo potpunije. Također, u rehabilitaciji osoba oštećena vida je potrebno uzeti u obzir sve implikacije oštećenja vidnog polja na svakodnevno funkcioniranje osobe. Nadasve, kako bi pristup korisniku bio individualiziran, u postavljanje ishoda, planiranje i prilagodbu rehabilitacijskih postupaka je nužno uključiti saznanja iz rezultata ovog, ali i svih budućih istraživanja o kvaliteti života povezane s vidom.