| Abstract | Glavna karakteristika osoba s poremećajem iz spektra autizma je poremećaj socijalne komunikacije koji nastaje zbog njihove nemogućnosti da razumiju svoju okolinu pa bilo kakva interakcija s njom izaziva osjećaj straha i anksioznosti, posljedica čega je povlačenje i razvoj antisocijalnih obrazaca ponašanja poput stereotipija i opsesivnih radnji. Glavna zadaća svih stručnjaka koji rade s osobama s poremećajem iz spektra autizma jest otkriti način na koji klijent percipira svijet oko sebe te mu pomoći premostiti jaz između vlastitog svijeta u kojem je zatočen i onog vanjskog. Glazboterapija je korištenje glazbe i njenih elemenata kao intervencije u zdravstvenim, obrazovnim i svakodnevnim uvjetima s pojedincima, grupama, obiteljima ili društvenim skupinama s ciljem unaprijeđenja fizičkog, socijalnog, komunikacijskog, emocionalnog, intelektualnog i duhovnog zdravlja i dobrostanja. Utemeljena je na jasnoj strukturi koja se sastoji od procjene, tretmana i evaluacije, a provodi ju licencirani glazboterapeut. U glazboterapiji razlikujemo više modela i tehnika koje glazboterapeut primjenjuje s ciljem razvoja terapeutskog odnosa s klijentom. Brojna empirijska istraživanja pokazala su da osobe s poremećajem iz spektra autizma pokazuju neobičan interes za glazbu, s često netaknutom ili čak superiornom sposobnošću sluha, melodijskom memorijom te razumijevanjem pravila strukture glazbe, melodije i ritma. Glazboterapija, a pogotovo improvizacijski modeli glazboterapije u suštini potiču socijalnu komunikaciju i mogu predstavljati ugodnu, sigurnu i motivirajuću okolinu za razvoj interakcije s osobama s poremećajem iz spektra autizma. Cilj ovog rada odnosi se na ispitivanje kompleksnog međuodnosa glazboterapije i socijalne komunikacije u osoba s poremećajem iz spektra autizma. U tu svrhu proveden je pregled dosadašnjih istraživanja u ovom području navedenih u citatnim bazama podataka i/ili web-portalima kao što su Hrčak, Google Scholar, EBSCO, Scopus i dr. Rezultati znanstvenih istraživanja i prikaza slučajeva obrađeni su deskriptivno te je posebice istaknuta improvizacija kao metoda glazboterapije koja se najčešće koristi u radu s osobama s poremećajem iz spektra autizma i predstavlja način postizanja komunikacijske razmjene, što može potaknuti daljnji razvoj socijalne komunikacije kod ove populacije. Pregled rezultata dostupnih istraživanja u ovom problemskom području pokazao je da je većina glazboterapijskih intervencija pozitivno utjecala na elemente socijalne komunikacije kao što su: združena pažnja, kontakt očima, koncentracija, vokalizacija, verbalna i neverbalna komunikacija te veća suradljivost i interaktivno ponašanje djece i odraslih s poremećajem iz spektra autizma. Prisutan je veliki nedostatak randomiziranih, kontroliranih studija na većem uzorku ispitanika koje će pratiti generalizaciju promjena i izvan same terapije te njihovo zadržavanje i nakon završene terapije. Neovisno o navedenim ograničenjima dosadašnjih istraživanja može se uočiti pozitivno opisan utjecaj primjene glazboterapijskih intervencija na različite razine socijalne komunikacije te se ističe potreba provedbe daljnjih istraživanja u cilju koncipiranja prikladnih terapijskih programa, metodoloških pristupa i standardiziranog sustava procjene. Tako dobivene spoznaje predstavljale bi vrijedan doprinos u pokušaju uključivanja glazboterapije, kao komplementarne terapije, u područje cjelovite podrške osobama s poremećajem iz spektra autizma. |
| Abstract (english) | The main characteristic of people with autism spectrum disorder are social communication difficulties that arises because of their inability to understand their environment and any interaction with it causes a sense of fear and anxiety, the consequence of which is withdrawal and development of antisocial patterns of behavior such as stereotypical and obsessive actions. The main task of all practitioners working with people with autism spectrum disorder is to discover the way in which a client perceives the world around him and help him bridge the gap between his own world and the outside world. Music therapy is the use of music and its elements as interventions in health, education and everyday conditions with individuals, groups, families or social groups to improve physical, social, communicative, emotional, intellectual and spiritual health and well-being. It is based on a clear structure that consists of assessment, treatment and evaluation and is conducted by a licensed music therapist. In music therapy, we differentiate several models and techniques used by the music therapist with the aim of developing a therapeutic relationship with the client. Numerous empirical studies have shown that people with autism spectrum disorder exhibit an unusual interest in music, with often intact or even superior hearing ability, melody memory and understanding of the rules of music, melody and rhythm structure. Music therapy, especially improvisational models of music therapy, stimulate social communication and can be a pleasant, safe and motivating environment for developing interactions with people with autism spectrum disorders. The aim of this paper is to examine the complex interplay of music therapy and social communication in people with autism spectrum disorder. For this purpose, an overview of the current research in this area is provided by using web portals such as Hrčak, Google Scholar, EBSCO, Scopus etc. The results of scientific research and case studies have been dealt with descriptively with a special emphasis on improvisation as a method of music therapy most commonly used working with people with autism spectrum disorder which represents the means of achieving communicational exchange which can stimulate further development of social communication in this population. An overview of the results of the studies available in this problem area has shown that most of the music therapy interventions have had a positive impact on the elements of social communication such as: joint attention, eye contact, concentration, vocalization, verbal and nonverbal communication and greater co-operation and interactive behavior of children and adults with autism spectrum disorder. There is a great lack of randomized, controlled studies on a larger sample of subjects that will follow the generalization of the change outside of the therapeutic context itself and their retention after the end of the therapy. Regardless of the above-mentioned limitations of previous research, the positive impact of the use of music therapy interventions at the various levels of social communication can be observed and the need to carry out further research in order to conceive suitable therapeutic programs, methodological approaches and standardized assessment system is emphasized. The findings thus obtained would be a valuable contribution to the inclusion of music therapy as a complementary therapy in the field of holistic support for people with autism spectrum disorder. |
