| Abstract | Poremećaji iz spektra autizma (PSA) su skupina neurorazvojnih poremećaja koje karakteriziraju teškoće socijalne komunikacije i socijalne interakcije i ponavljajuće / stereotipno ponašanje, uključujući hiper- ili hiporeaktivnost na odreĎene osjete iz okoline. Cilj ovog preglednog rada bio je pojasniti teorijske osnove primjene muzikoterapije, odnosno dati uvid u temeljne procese kojima ta vrsta intervencije omogućuje ostvarivanje kognitivnih, komunikacijskih, perceptivno-motornih, socijalnih i emocionalnih potreba osoba s PSA-om.
Rezultati istraživanja u ovom preglednom radu upućuju na to da je glazba jedna od domena sačuvanih vještina i interesa pojedinaca s PSA-om (Janzen i Thaut, 2018) iako su primijećene poteškoće u sustavima više kortikalne obrade informacija, glazbene su vještine poput pamćenja i imenovanja tonova i melodija, diskriminacije i sinkronizacije ritma jednake ili nadprosječne u odnosu na tipičnu populaciju. Na temelju ovih informacija, muzikoterapija može pružiti osobama s PSA-om okolinu u kojoj se mogu ravnopravno, slobodno i kreativno izražavati bez obzira na perceptivne i senzorne poteškoće. Zbog karakteristika samog poremećaja, najčešće se primjenjuje improvizacijska muzikoterapija. U pregledu dosadašnjih spoznaja, rezultati meta analiza i pojedinačnih studija pokazuju da muzikoterapija pozitivno djeluje na primarne ishode socijalne interakcije, neverbalne komunikacijske vještine u kontekstu terapije, verbalne komunikacijske vještine, inicijacijsko ponašanje i socijalno-emocionalnu uzajamnost, ali gotovo svi autori upozoravaju na nemogućnost generalizacije tih rezultata zbog ograničenog broja ispitanika te manjka istraživačke metodologije i ukazuju na potrebu za rigoroznijim i kvalitetnijim stručnim istraživanjima.
Zaključno, kako bi se učvrstila znanstvena podloga primjene muzikoterapije i unaprijedila istraživačka metodologija u budućim istraživanjima važno se usmjeriti na veće uzorke ispitanika, standardizirane mjerne instrumente kroz randomizirana kontrolirana ispitivanja ili kontrolirana klinička ispitivanja, istražiti učinkovitost različitih muzikoterapijskih pristupa u različitim dobnim skupinama s različitim razinama funkcioniranja te usporediti muzikoterapiju s drugim oblicima terapije te provoditi multidisciplinarna istraživanja koja procjenjuju odgovorne komponente i temeljne mehanizme muzikoterapije. |
| Abstract (english) | Autism Spectrum Disorders (ASD) are a group of neurodevelopmental disorders characterized by the difficulties of social communication and social interaction and repetitive / stereotypical behavior, including hyper- or hyporeactivity to to certain sensory aspects of the environment. The aim of this review was to explain the theoretical foundations of music therapy and to provide insight into the underlying processes that will enable such types of interventions to meet the cognitive, communication, perceptual-motor, social, and emotional needs of people with ASD.
The research findings in this review focus on the fact that music is one of the preserved skills and interests of individuals with ASD (Janzen and Thaut, 2018), although difficulties in the cortical information processing system exist, naming of tones and melodies, discrimination and rhythm synchronization are equal or above average compared to the typical population.Based on this information, music therapy can provide people with ASD an environment where one can express themselves equally, freely and creatively, regardless of perceptual and sensory difficulties, due to the characteristic of the disorder itself, which can be particularly applicable to improvisational music therapy. In reviewing the findings to date, the results of the meta-analysis, and the individual studies of music therapy show it has a positive effect on the primary outcomes of social interaction, non-verbal communication skills in the context of therapy, verbal communication skills, initiative, and social-emotional reciprocity, but all authors point to the difficulties in generalisation of these results. due to the limited sample size and lack of research methodology, and indicate the need for rigorous and higher quality research.
In conclusion, in order to better understand the scientific background and improving music therapy and research methodology, it is important for future researchers to focus on larger sample sizes, standardized measurement instruments through randomized controlled trials or controlled clinical trials, to explore different music therapy approaches in different age groups and diffirent levels of functioning, to compare music therapy with other forms of therapy, and to conduct multidisciplinary research that addresses responsible components and underlying mechanisms of music therapy. |
