Abstract | U posljednjih se desetak godina postavljanje granica u odgoju djece, kao temeljnog pedagoškog
procesa socijalizacije u obitelji, sve manje istražuje. Posebno je to vidljivo u istraživanjima koja
se bave djecom s teškoćama rane i predškolske dobi gdje se naglasak stavlja na potvrđivanje
učinaka pojedinih programa i njihove znanstvene utemeljenosti, dok se primarna funkcija
interpersonalih relacija na razini djetetovog proksimalnog okruženja rijetko adresira. Drugim
riječima, postoji svojevrsni znanstveni bias prema pedagoškim postupcima u obitelji, tj.
odgojnim strategijama, iako temeljne spoznaje s područja pedagogije i psihologije govore o
tvorbenim učincima roditeljskih obrazaca izvanjske regulacije dječjeg ponašanja u smjeru
autonomije ili heteronomije u odrasloj dobi. Stoga je provedeno istraživanje s ciljem
utvrđivanja najčešćih odgojnih strategija roditelja djece s teškoćama u razvoju u dobi od dvije
do osam godina (N=100) u odnosu na obuhvaćenost ranom intervencijom, broj djece u obitelji
i vrstu teškoća u razvoju. Utvrđeno je postojanje dvije temeljene kategorije odgojnih strategija
roditelja: strategije aktivacije, tj. nagrađivanja djece i strategije inhibicije, tj. kažnjavanja. Kao
nagrade roditelji koriste hranu, tablet/mobitel i omiljenu aktivnost, dok kao kazne primjenjuju
„time-out“, uskraćivanje omiljenog predmeta (tableta/mobitela) i aktivnosti te fizičko
kažnjavanje. Statističkom je obradom pronađeno kako ne postoji značajna razlika u odgojnim
strategijama roditelja koji su uključeni u ranu intervenciju i onih koji nisu uključeni u ranu
intervenciju (x2=0.0095, p>.05), odgojnih strategija roditelja i broja djece u obitelji (x2=0.3434,
p>.05) i odgojnih strategija i vrste teškoća u razvoju (x2=3.447, p>.05). Ipak zabrinjava visok
postotak fizičkog kažnjavanja u općim postupcima roditelja, te 51% roditelja u intervjuiranju
navodi blaže oblike fizičkog kažnjavanja („malo po guzi“). Roditelji intuitivno koriste određene
alate za motiviranje djeteta kao što su materijalno nagrađivanje omiljenim predmetom
(tabletom/mobitelom), no kod inhibicije nepoželjnih ponašanja posežu za fizičkim
kažnjavanjem umjesto za uskratom omiljenog predmeta što pokazuje kako bi stručnjaci
različitih profila koji rade s obiteljima trebali iskoristiti prilike za savjetovanje roditelja o
primjerenim strategijama regulacije ponašanja u svakodnevnom životu. |
Abstract (english) | In the last ten years, establishing and maintaining boundaries in raising children, as basic
pedagogical process of socialization, has become a less researched issue. This issue is even less
researched when it comes to young children with disabilities – emphasis is on the
developmental outcomes of a particular program and its scientific foundation, while the primal
function of interpersonal relationships in child’s proximal environment is not interesting for
scholars. In other words, there is a scientific bias towards pedagogical strategies within families,
i.e. raising strategies, although basic knowledge from the field of pedagogy and psychology
speaks in favor of its long term outcomes for one’s autonomy or heteronomy in adulthood.
Therefore, a research study was conducted, with main purpose of identifying the most common
raising strategies of parents of children with disabilities aged two to eight (N=100), in
accordance with early intervention enrolment, number of children in household, and the type
of disability. Two major categories of parenting strategies were established: activation
strategies, i.e. rewards, and inhibition strategies, i.e. punishments. Parents use food,
tablets/mobile phones and preferred activities as rewards, while using time-out, withdrawal of
a preferred object and physical punishment as punishments. Data analysis showed no significant
differences in parenting strategies and involvement in early childhood intervention (x2=0.0095,
p>.05), parenting strategies and number of children in the household (x2=0.3434, p>.05), and
parenting strategies and types of disabilities (x2=3.447, p>.05). However, high frequency (i.e.
51%) of parents practicing spanking is concerning. Parents do use particular strategies for
motivating children such as rewarding with a preferred object (tablet/mobile phone), yet while
inhibiting undesirable behaviors they do not systematically use withdrawal of the preferred
object. Rather, they use spanking, suggesting that professionals should be able to provide direct
and adequate advice on appropriate regulation strategies in everyday life of families. |