Forenzičko psihijatrijski pacijenti predstavljaju posebnu grupu bolesnika koji zbog svog duševnog stanja zahtijevaju pojačan tretman jer su pod utjecajem psihopatoloških doţivljaja počinili kaznena djela. Pod navedeni termin najprije ubrajamo neubrojive pacijente kojima je odlukom suda, radi velike opasnosti za okolinu, odreĎen prisilni smještaj na forenzičkom odjelu, izrečena mjera psihijatrijskog liječenja ili odreĎeno „liječenje na slobodi“, odnosno ambulantno liječenje. Oni zbog svog stanja nisu krivi pa im se iz tog razloga ne moţe izreći kazna. Kod većina neubrojivih počinitelja kaznenih djela prisutna je dijagnoza shizofrenije ili drugog psihotičnog poremećaja, koja je nerijetko u komorbiditetu s drugim poremećajima, poput poremećaja osobnosti i poremećaja vezanih uz psihoaktivne tvari i ovisnosti. Kaznena djela ne čine češće od ostatka populacije, no kada ih čine, to su obično teška kaznena djela poput ubojstva i pokušaja ubojstva nasilnog karakteta. Tretman forenzičko psihijatrijskih pacijenata dosta je sloţen, stoga je on kombinacija biološke, psihološke i sociološke metode, poput farmakoterapije, individulane i grupne psihoterapije i ekspresivne art terapije. Glavni cilj tretmana je pruţanje pomoći počinitelju u razvijanju odgovornosti za svoje djelo te da se na taj način spriječi počinjenje novog kaznenog djela. Cilj ovoga rada je objedinjavanje dosadašnjih spoznaja u području tretmana forenzičko psihijatrijskih pacijenata, odnosno načine na koje se on provodi.