Problem u vještini čitanja, koji je danas poznat kao disleksija, očituje se kroz usporeno i netočno čitanje te teškoće u razumijevanju pročitanog (Američka psihijatrijska udruga, 2014). Teorija fonoloških nedostataka objašnjava da je disleksija posljedica teškoća fonološke obrade i nedostatnih fonoloških reprezentacija (Swan i Goswami, 1997; Reid, 2016). Ramus (2001) objašnjava nedostatak prema informacijsko obradbenom modelu leksičkog pristupa i to na podleksičkoj fonološkoj razini. Cilj ovog istraživanja je dati pojašnjenja jezične obrade kod djece s disleksijom u odnosu na djecu urednog jezičnog razvoja, a rezultati rada bi mogli pridonijeti oblikovanju materijala za prepoznavanje djece s disleksijom u Hrvatskoj. U istraživanju je sudjelovalo 136 djece iz trećih i četvrtih razreda zagrebačkih osnovnih škola. Od ukupnog broja ispitanika, 68-ero djece činilo je skupinu učenika s disleksijom, a jednak je broj učenika bez jezičnih teškoća. Podatci su prikupljeni uz pomoć dva zadatka – ponavljanja pseudoriječi i ponavljanja rečenica sa pseudoriječima. Dobiveni rezultati govore kako se skupina učenika s disleksijom statistički značajno razlikuje u odnosu na skupinu učenika bez jezičnih teškoća u postignućima na oba zadatka, te u ukupnom broju grešaka na riječima unutar rečenica sa pseudoriječima. Učenici s disleksijom čine značajno veći broj grešaka. Rezultati istraživanja govore u prilog nedostatcima na podleksičkoj fonološkoj razini. Učenici urednog jezičnog razvoja bili su znatno uspješniji i prema rezultatima analize provedene na razini pojedine rečenice. Obje skupine učenika su najuspješnije na istim rečenicama, a jednako tako i na istim rečenicama imaju najviše poteškoća. Analizom grešaka na svim riječima unutar rečenica sa pseudoriječima utvrđeno je da obje skupine ispitanika čine semantizacije pri ponavljanju pseudoriječi u zadatku ponavljanja rečenica. Rezultatima ovog istraživanja potvrđeno je da zadatci ponavljanja pseudoriječi i rečenica sa pseudoriječima mogu biti dobar i diskriminativan pokazatelj za odjeljivanje djece s disleksijom od djece urednog jezičnog razvoja, a što je u skladu sa stranim istraživanjima (Montgomery, 2002; Chiat i Roy, 2007; prema Kelić, Zelenika Zeba i Kuvač Kraljević, 2016; Coady i Evans, 2008).