Abstract | Mucanje je složeni poremećaj tečnosti govora za koji još uvijek ne postoji jedinstvena definicija. Zbog svoje multidimenzionalnosti, mucanje zahvaća sva područja čovjekova života te ostavlja negativne posljedice na socijalno, psihološko, emocionalno, akademsko i profesionalno funkconiranje osobe koja muca. Postoji mogućnost da će osobe koje mucaju zbog narušene kvalitete verbalne komunikacije, ali i ostalih posljedica koje mucanje nosi sa sobom, imati za posljedicu nemogućnost ostvarenja svog maksimalnog akademskog potencijala. S obzirom na nedostatak istraživanja u Hrvatskoj, cilj ovog rada je utvrditi postoji li povezanost između jakosti mucanja i akademskog uspjeha osoba koje mucaju. Također, istraživanje nastoji ispitati postoji li povezanost između jakosti mucanja i zadovoljstva akademskim uspjehom, kao i akademskog uspjeha i uključenosti osoba koje mucaju u logopedsku terapiju. Za potrebe ovog rada vlastoručno je kreiran upitnik za procjenu jakosti mucanja i akademskog uspjeha odraslih osoba koje mucaju. Navedeni upitnik sastoji se od dva dijela kako bi što bolje mjerio navedene varijable. Prvi dio upitnika čini Upitnik za samoprocjenu jakosti mucanja koji navedeno ispituje kroz 8 čestica, odnosno 8 zahtjevno različtih situacija. Drugi dio upitnika, Upitnik za procjenu akademskog uspjeha, procjenjuje akademski uspjeh i zadovoljstvo istim kroz 24 čestice za koje postoje znanstvena uporišta utjecaja na akademski uspjeh. U istraživanju su sudjelovale 62 odrasle osobe koje mucaju, a završile su određeni stupanja akademskog obrazovanja. Ispitanici su navedeni upitnik ispunjavali elektroničkim putem.
Rezultati istraživanja, obrađeni statističkom i deskriptivnom analizom, pokazali su kako postoji statistički značajna povezanost između jakosti mucanja i akademskog uspjeha. Također, istraživanje nije pokazalo statistički značajnu povezanost između jakosti mucanja i zadovoljstva akademskim uspjehom, kao niti akademskog uspjeha i uključenosti osoba koje mucaju u logopedsku terapiju.
Iako provedeno istraživanje ima vlastita ograničenja te se kao takvo treba uzeti sa zadrškom, navedeni rezultati impliciraju na postojanje povezanosti jakosti mucanja i akademskog uspjeha. Upravo zbog toga, nužna su daljnja istraživanja kako bi se sukladno dobivenim rezultatima moglo preventivno djelovati, educirati stručnjake u svrhu poboljšanja kvalitete rada u obrazovnim ustanovama, a time i života osoba koje mucaju. |
Abstract (english) | Stuttering is a complex speech fluency disorder for which there is still no universally accepted definition. Due to its multidimensionality, stuttering affects all areas of human life and leaves negative consequences on the social, psychological, emotional, academic and professional functioning of the people who stutter. There is a possibility that people who stutter due to impaired quality of verbal communication and stated consequences will result in the inability to achieve their maximum academic potential. Given the lack of research in Croatia, the aim of this study is to examine if there is a correlation between stuttering severity and academic achievement of people who stutter. Also, this research seeks to examine if there is a relationship between stuttering severity and satisfaction with academic achievement, as well as academic achievement and the involvement of people who stutter in speech therapy. For the purpose of this study was created the questionnaire which consists of two parts. The first part of the questionnaire consists of the Questionnaire for self-assessment of stuttering severity which examines the severity of stuttering through 8 items or 8 different situations. The second part of the questionnaire is the Questionnaire for academic achievement assessment which assesses academic achievement and satisfaction through 24 items. The study involved 62 adults who stutter. The questionnaire was fulfilled electronically.
Data were processed by statistical and descriptive analysis. The results have shown that there is a statistically significant correlation between stuttering seveirty and academic achievement. Also, the study did not show a statistically significant correlation between stuttering severity and satisfaction with academic achievement as well as academic achivement and the involvement of people who stutter in speech therapy.
Acoording to the results of this paper, further research is needed to act preventively, to educate experts in order to improve the quality of work in educational institutions and thus the lives of people who stutter. |