Abstract | Resektivna parodontna kirurgija dio je korektivne faze, te se njezina indikacija postavlja najranije 6-8 tjedana nakon završene inicijalne terapije (reevaluacija). U nju spadaju zahvati gingivoplastike i gingivektomije, operacije režnja, zahvati u distalnom području, produljivanje
kliničke krune i resektivni zahvati na korijenu zuba. Prvenstveni cilj je uklanjanje infektivnog
džepa, koje nije bilo moguće postići s medikamentoznom potporom ili konzervativnim sredstvima. Posljedično kirurški postupak će biti indiciran kod dubokih džepova, intrakoštanih
defekata i zahvaćenih furkacija. Resektivna parodontna kirurgija terapija je izbora kada je
inicijalna dubina sondiranja kod prednjih zuba veća od 6 milimetara, a kod stražnjih višekorijenskih veća od 4,5 milimetara. U tim slučajevima kirurška terapija ostvaruje bolje rezultate
od nekirurške. Također, cilj je korigiranje defekata kod nefizioloških arhitektura kosti i gingive, te pogotovo olakšati, odnosno zajamčiti učinkovito odstranjivanje plaka. Nakon što se
uklone džepovi i uspostave zdravi odnosi, unatoč tomu što se tkivo nalazi apikalnije, i uz prihvatljivu kontrolu zubnih naslaga, sklonost recidivu će biti mala.
Zaključno tome, savršena postkirurška kontrola plaka i strogi profesionalni nadzor pacijenta
predstavljaju odlučujuće faktore za optimalno cijeljenje.
Ključne riječi: Resektivna parodontna kirurgija dio je korektivne faze, te se njezina indikacija postavlja najranije 6-8 tjedana nakon završene inicijalne terapije (reevaluacija). U nju spadaju zahvati gingivoplastike i gingivektomije, operacije režnja, zahvati u distalnom području, produljivanje
kliničke krune i resektivni zahvati na korijenu zuba. Prvenstveni cilj je uklanjanje infektivnog
džepa, koje nije bilo moguće postići s medikamentoznom potporom ili konzervativnim sredstvima. Posljedično kirurški postupak će biti indiciran kod dubokih džepova, intrakoštanih
defekata i zahvaćenih furkacija. Resektivna parodontna kirurgija terapija je izbora kada je
inicijalna dubina sondiranja kod prednjih zuba veća od 6 milimetara, a kod stražnjih višekorijenskih veća od 4,5 milimetara. U tim slučajevima kirurška terapija ostvaruje bolje rezultate
od nekirurške. Također, cilj je korigiranje defekata kod nefizioloških arhitektura kosti i gingive, te pogotovo olakšati, odnosno zajamčiti učinkovito odstranjivanje plaka. Nakon što se
uklone džepovi i uspostave zdravi odnosi, unatoč tomu što se tkivo nalazi apikalnije, i uz prihvatljivu kontrolu zubnih naslaga, sklonost recidivu će biti mala.
Zaključno tome, savršena postkirurška kontrola plaka i strogi profesionalni nadzor pacijenta
predstavljaju odlučujuće faktore za optimalno cijeljenje. |
Abstract (english) | Resective periodontal surgery is a part of the corrective phase, and so its indication is set at
least six to eight weeks after completion of the initial periodontal therapy (reevaluation). Resective periodontal surgery includes gingivoplasty and gingivectomy, flap procedures, distal
wedge procedures, lengthening of the clinical crown and root resection. The primary goal is
the removal of the infectious pocket which was not achievable with a pharmacological adjunctive or with the conservative remedy. Consequently, surgical procedure will be indicated
in cases with the deep residual pockets, infrabony defects and furcation defects. Resective
periodontal surgical therapy is a treatment of choice when residual probing depth in the anterior teeth exceeds 6 millimeters, whereas in the posterior multi-rooted teeth residual probing
should be more than 4.5 millimeters. In those cases, surgical therapy provides better clinical
results compared to non-surgical. Furthermore, the goal is to achieve correction of nonphysiological bone and gingival architecture, and especially facilitate or guarantee effective
plaque removal. After the pockets are removed and the healthy relations are set, despite the
fact that the resulting tissue level is positioned more apically, along with the acceptable control of the dental plaque, the tendency to relapse will be small. To conclude, the perfect postsurgical control of the plaque and strictly professional supervision of the patients represent the
decision-point factors for optimum healing. |