Najkraći put premošćivanja (SPB) razvijen je kako bi prevladali te dva problema. Konvergencija puta nakon mrežnih promjena ovisi o tome kako se brzo informacije koje su dostavljene na čvorove, sudjeluju u istoj mreži. STP emitira informacije kako bi izgradio novu topologiju kada dođe do promjene mreže. Emitiranje traje određeno vrijeme koje je prihvatljivo za stvarno vremensku komponentu aplikacije. Dok STP koristi emitiranje, SPB koristi podatke baze podataka koja sadržava stanja linka. Čvorovi u mreži dobivaju informaciju stanja linka baze podataka odmah nakon promjene mreže čime SPB nudi prihvatljivo vrijeme konvergencije za stvarnu vremensku komponentu aplikacije. Suboptimalna veza iskorištenosti je još jedan problem za primjenu STP na oblak-podatkovnom centru. Za razliku od STP-a , SPB koristi linkove u višim slojevima podatkovnog centra. Prvo važna stvar, SPB ne zahtijeva odvajanja čvora jednog od drugog, kako bi se spriječilo stvaranje petlje. Drugo stvar, promet u SPB mreži uvijek uzima optimalan put u smislu veze troškova. Dok se korisničke mreže izoliraju od mreža pružatelja usluga, pružatelji moraju primijeniti različite usluge ili politike na korisnike prometa. Ova situacija se događa i u oblaku-podatkovnog centra također. IEEE 802.1aq enkapsulira korisnika prometa i dodjeljuje različite usluge identifikatore na kupca prometa. To daje mrežnim davateljima mogućnost da pruže različite razine korisničkih ugovora o uslugama za svakog korisnika. SPB usvaja sve značajke koje oblak-podatkovni centri mreže zahtijevaju. Buduća područja istraživanja usmjerena su kako održati svojstvo simetrične kongruencije između jednodredišnog i višeodredišnog emitiranja, te kako ostvariti najkraći put za prema zadanom odredištu (njegovom VID-u). Vidljive su dvije perjanice čemu bi trebali težiti : 1. Ukupno „tijelo“ Etherneta pod OAM protokolom 2. Poboljšanje Ethernetovog svojstva skaliranja