U ovom radu se opisuju istraživanja čiji je glavni cilj bio razviti model prilagodljivog hipermedijskog sustava za učenje. Sustav se sastoji od modela domene koji opisuje strukturu sadržaja za učenje kao skup cjelina povezanih preduvjetnom relacijom, modela studenta koji sadrži procjenu znanje studenta o cjelinama i prilagodljivog modela s pravilima za prilagođavanje. Ovdje razvijeni sustav uz pomoć prilagođavanja hiperveza usmjerava i vodi studenta pri usvajanju znanja, ali mu istovremeno nastoji što manje ograničiti slobodu kretanja kroz sadržaje za učenje. Opisani model implementiran je kao obrazovni prilagodljivi hipermedijski sustav nazvan AHyCo (Adaptive Hypermedia Courseware). Sastoji se od jednostavnog autorskog sučelja za nastavnike koji pripremaju nastavne sadržaje za učenje i od WWW korisničkog sučelja za studente koji uče iz pripremljenih sadržaja. U radu se opisuje i vrednovanje sustava u nastavnom radu sa studentima čiji je osnovni cilj bio ustanoviti na koji se način mogu izvršiti korekcije pedagoških pravila za prilagođavanje. Prvi dio rada, koji obuhvaća drugo, treće, četvrto i peto poglavlje, daje pregled primjene računalnih tehnologija u obrazovanju, s posebnim naglaskom na prilagodljivu programsku potporu za učenje temeljenu na WWW. Drugi dio rada, kojeg čine poglavlja šest do deset, opisuje razvijeni model prilagodljivog hipermedijskog sustava i njegovu implementaciju. Treći dio rada odnosi se na vrednovanje prilagodljivog sustava i obuhvaća ga jedanaesto pogavlje. Nakon uvodnog prvog poglavlja, u drugom poglavlju se uvode pojmovi hiperteksta, multimedije i hipermedije, te se opisuju osnovne karakteristike Internet hipermedijskog sustava WWW. Navode se problemi vezani uz nedostatke hipermedijskog modela, te mogućnosti rješavanja nekih nedostataka pomoću korištenja novih Web tehnologija od kojih se posebno navodi ASP.NET. Treće poglavlje opisuje primjenu računalnih tehnologija u obrazovanju. Navode se psihološke i pedagoške paradigme, modeli i metode koje se mogu primijeniti u procesu učenja i poučavanja uz pomoć računala. Daje se kratak pregled klasičnih načina korištenja računala u obrazovanju koji danas zamjenjuje uporaba hipermedije i računalnih mreža. Na kraju poglavlja opisuju se načini primjene, prednosti i nedostaci WWW u obrazovanju. U četvrtom poglavlju se definiraju prilagodljivi hipermedijski sustavi te se opisuje njihova struktura. Navode se i metode i tehnike prilagodljivosti pomoću kojih se kod ovakvih sustava implementira prilagođavanje sadržaja i hiperveza. Peto poglavlje opisuje karakteristike sustava za učenje temeljenih na WWW pregledno navodeći njihove različite tipove i primjere, od klasičnih neinteraktivnih WWW priručnika do WWW prilagodljivih sustava. Posebno se opisuje i izrada programske potpore za učenje temeljene na WWW. Takva programska potpora kao jedan od najvažnijih interaktivnih elemenata mora sadržavati računalom podržane provjere ili testove znanja. Zato se u ovom poglavlju definiraju i pojmovi vezani uz tipove pitanja kod testova znanja i faze u razvoju pitanja i testova. U šestom poglavlju opisan je vlastiti model prilagodljivog hipermedijskog sustava koji čine model domene, model korisnika i model prilagodljivosti. Model domene čine koncepti podijeljeni na cjeline i provjere te grupirani u module. Model studenta kao najvažniji element na osnovu kojega će se vršiti prilagođavanje uzima procjenu razine studentova znanja o cjelinama i modulima. Prilagodljivi model upravlja prilagodljivošću sustava na osnovu prilagodljivih pedagoških pravila koja koriste podatke iz modela domene i modela studenta. Sedmo poglavlje opisuje prilagodljivost načinjenog sustava implementiranu kao prilagođavanje hiperveza. Posebno se navode metode i tehnike prilagođavanja hiperveza prilikom navigacije studenata unutar modula i među modulima. U osmom poglavlju se navode koraci pri procesu izrade sadržaja za učenje koji odgovaraju opisanom modelu prilagodljivog hipermedijskog sustava. Definirani model domene omogućuje višestruko korištenje njegovih dijelova te njihovo pronalaženje uz pomoć metapodataka koji opisuju sadržaje za učenje. Programska implementacija sustava prikazana je u devetom poglavlju. Opisane su komponente koje čine mrežnu aplikaciju: relacijska baza podataka, autorsko sučelje, komponenta srednjeg sloja i ASP.NET Web aplikacija. Deseto poglavlje prilazuje AHyCo okolinu za izradu nastavnih sadržaja i učenje. AHyCo sustav se sastoji od autorskog podsustava za izradu nastavnih sadržaja i od podsustava za učenje. Za oba podsustava su prikazane najvažnije operacije čije je izvođenje omogućeno nastavnicima – autorima ili studentima. Jedanaesto poglavlje prikazuje primjenu AHyCo sustava u nastavnom radu sa studentima i rezultate do kojih se došlo vrednovanjem sustava. Prikazana je struktura prezentiranih testnih sadržaja za učenje i opisana metodologija istraživanja. Na temelju analize rezultata studenata pri učenju pripremljenih nastavnih sadržaja, izvedene su preporuke za korekciju pedagoških pravila za prilagođavanje. Opisani su i rezultati upitnika kojim su se ispitali stavovi studenata o AHyCo programu i njegovu korištenju.